IV. Pakao

1033 Ne mozemo biti s Bogom sjedinjeni ako se slobodno ne odlucimo da ga ljubimo. Ali, Boga ne mozemo ljubiti ako tesko grijesimo protiv njega, protiv svog bliznjega ili protiv nas samih: "tko ne ljubi, ostaje u smrti. Tko god mrzi brata svoga, ubojica je. A znate da nijedan ubojica nema u sebi trajnoga, vjecnoga zivota" (1 Iv 3,14.15). Nas Gospodin upozorava nas da cemo biti od njega odijeljeni, ako u teskim potrebama ne priskocimo u pomoc siromasnima i malenima, njegovoj braci. Umrijeti u smrtnom grijehu, a da se covjek za nj nije pokajao i prihvatio milosrdnu ljubav Bozju, znaci, po svom slobodnom izboru, ostati zauvijek odijeljen od njega. To upravo jest stanje konacnog samo-iskljucenja iz zajednistva s Bogom i s blazenicima, koje oznacujemo rijecju "pakao".

1034 Isus cesto govori o "geheni", o vatri "koja se ne gasi", pripre-mljenoj onima koji do kraja zivota odbijaju vjerovati i obratiti se, i gdje se istodobno moze izgubiti dusa i tijelo. Isus teskim rijecima navjescuje da ce "poslati svoje andjele da pokupe sve (...) bezakonike i bace ih u pec ognjenu" (Mt 13,41-42), i da ce izreci osudu: "Odlazite od mene, prokleti, u oganj vjecni" (Mt 25,41).

1035 Crkva u svom naucavanju potvrdjuje opstojnost pakla i njegovu vjecnost. Duse onih koji umiru u smrtnom grijehu odmah nakon smrti silaze u pakao, gdje trpe paklene muke, "vjecni oganj". Glavna se paklena muka sastoji u vjecnom odjeljenju od Boga, u kojemu jedinome moze covjek naci zivot i srecu, za sto je stvoren i za cime tezi.

1036 Izjave Svetoga pisma i ucenje Crkve o paklu jesu poziv na odgo-vornost, kojom covjek mora svoju slobodu upotrijebiti u cilju svoje vjecne sudbine. Istodobno su hitan poziv na obracenje: "Udjite na uska vrata! Jer siroka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu. O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Zivot i malo ih je koji ga nalaze!" (Mt 7,13-14): Buduci da ne znamo ni dana ni casa, treba, kako opominje Gospodin, da ustrajno bdijemo da, dovrsivsi jedini tijek nasega zemaljskog zivota, zasluzimo s njim uci na svadbu i ubrojiti se medju blagoslovljene, i da ne budemo kao zli i lijeni sluge otjerani u vjecni oganj, u vanjske tmine, gdje "ce biti plac i skrgut zubi". 1037 Bog nikoga ne predodredjuje za pakao; za to je potrebno svoje-voljno odvracanje od Boga (smrtni grijeh) i ustrajanje u tome sve do kraja. U euharistijskom slavlju i u dnevnim molitvama vjernika Crkva zaziva milosrdje Boga, koji "nece da itko propadne, nego hoce da svi prispiju k obracenju" (2 Pt 3,9): Molimo, Gospodine, blagohotno primi ovaj zrtveni prinos nas tvojih slugu i sve obitelji svoje: obdari nase dane svojim mirom, izbavi nas od vjecne osude i ubroji nas medju izabrane svoje.