Ukratko

1051 Svaki covjek, u casu smrti, na posebnom sudu, prima u svojoj besmrtnoj dusi vjecnu nagradu (ili kaznu) od Krista, suca zivih i mrtvih.

1052 "Vjerujemo da duse svih onih koji umru u Kristovoj milosti (...) sacinjavaju narod Bozji poslije smrti, koja ce konacno biti unistena u dan uskrsnuca, kad ce se duse ponovno sjediniti sa svojim tijelima".

1053 "Vjerujemo da mnostvo dusa, koje su sabrane oko Isusa i Marije u raju, sacinjavaju nebesku Crkvu, gdje, u vjecnom blazenstvu, gledaju Boga kakavojest, i gdje su, u razlicitom stupnju, pridruzene svetim andjelima u bozanskom vladanju proslavljenog Krista, posredujuci za nas i svojim bratskim zauzimanjem pomazuci nasoj slabosti".

1054 Oni koji umru u Bozjoj milosti i prijateljstvu, a nisu posve cisti, iako su sigurni za svoje vjecno spasenje, poslije smrti podnose ciscenje, da postignu svetost potrebnu da mogu uci u Bozju radost.

1055 Na temelju "opcinstva svetih", Crkva pokojne preporucuje Bozjem milosrdju i prikazuje za njih molitve, napose svetu euharistijsku zrtvu.

1056 Po primjeru Kristovu, Crkva upozorava vjernike na "tuznu i mucnu stvarnost vjecne smrti", koja se zove "pakao".

1057 Glavna je paklena kazna u vjecnoj odvojenosti od Boga, u kojemu jedinom moze covjek naci zivot i srecu, za sto je stvoren i za cime tezi.

1058 Crkva moli da se nitko ne izgubi: "Gospodine, ne dopusti da se ikada odijelim od tebe". Ako je istina da se nitko ne moze sam spasiti, jednako je istina da Bog hoce "da se svi ljudi spase (...)" (1 Tim 2,4) i da je njemu "sve moguce" (Mt 19,26).

1059 "Sveta rimska Crkva cvrsto vjeruje i ispovijeda da ce se na Sudnji dan svi ljudi sa svojim tijelima pojaviti pred Kristovim sudistem, da poloze racun za svoja djela".

1060 Na kraju vremenâ, Kraljevstvo ce Bozje postici svoju puninu. Tada ce pravednici, proslavljeni u tijelu i dusi zauvijek kraljevati s Kristom, i sam ce tvarni svemir biti preobrazen. Bog ce tada biti "sve u svima" (1 Kor 15,28), u vjecnom zivotu.

"AMEN"

1061 Vjerovanje se, kao i zadnja knjiga Svetoga pisma, zavrsava zidov-skom rijeci Amen. Cesto je nalazimo na kraju molitava Novog zavjeta. A i Crkva svoje molitve zakljucuje s "Amen".

1062 U hebrejskom jeziku Amen se veze uz isti korijen kao i rijec "vjero-vati". Taj korijen izrazava cvrstocu, pouzdanost, vjernost. Otud shvacamo zasto rijec "Amen" moze izraziti i Bozju vjernost prema nama i nase povjerenje u Boga.

1063 U proroka Izaije nalazi se izraz "Bog istine", doslovno "Bog Ame-na", to jest Bog vjeran svojim obecanjima: "Tko se u zemlji bude blagoslivljao, neka se blagoslivlje Bogom vjernim (Bogom Amena)" (Iz 65,16). Nas Gospodin cesto upotrebljava izricaj "Amen", katkad udvostruceno, da naglasi pouzdanost svoga nauka i svoj ugled utemeljen na Bozjoj istini.

1064 Zavrsni "Amen" u Vjerovanju preuzima dakle i potvrdjuje pocetni: "Ja vjerujem". Vjerovati znaci reci "Amen" Bozjim rijecima, obecanjima, zapovijedima, znaci potpuno se pouzdati u onoga koji je "Amen" beskrajne ljubavi i savrsene vjernosti. Krscanski svakodnevni zivot bit ce "Amen" Vjerovanju nase krsne vjeroispovijesti: Neka ti Vjerovanje bude kao ogledalo. Ogledaj se u njemu: da vidis vjerujes li sve sto priznajes da vjerujes. I sa svoje vjere raduj se svaki dan. 1065 Sam Isus Krist jest "Amen" (Otk 3,14). On je konacni "Amen" Oceve ljubavi prema nama; on preuzima i dovrsava nas "Amen" Ocu: "Doista, sva obecanja Bozja u njemu su “Da!”. I stoga po njemu i nas Amen! Bogu na slavu!" (2 Kor 1,20): Po njemu, s njim i u njemu

tebi, Bogu Ocu svemogucemu,

u jedinstvu Duha Svetoga,

svaka cast i slava,

u sve vijeke vjekova.

AMEN.