PRVO POGLAVLJE
VAZMENO OTAJSTVO U VREMENU CRKVE

Clanak 1.

LITURGIJA - DJELO SVETOGA TROJSTVA

I. Otac, izvor i cilj liturgije

1077 "Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina nasega Isusa Krista, koji nas blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu. Tako: u njemu nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim; u ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu, dobrohotnoscu svoje volje, na hvalu Slave svoje milosti" (Ef 1,3-6).

1078 Blagoslivljanje je bozansko djelo koje daje zivot i kojemu je Otac izvor. Njegov je blagoslov istodobno rijec i dar (bene-dictio, eu-logia). Primijenjena covjeku, ta rijec znaci covjekovo klanjanje i predanje Stvoritelju u cinu zahvaljivanja.

1079 Od pocetka do svrsetka vremena svekoliko Bozje djelo jest blagoslov. Od liturgijske pjesme o prvom stvaranju sve do hvalospjeva nebeskog Jeruzalema, nadahnuti pisci navjescuju naum spasenja kao neizmjerni bozanski blagoslov.

1080 U pocetku Bog blagoslivlje ziva bica, osobito covjeka i zenu. Savez s Noom i sa svim zivim bicima obnavlja taj blagoslov plodnosti, usprkos covjekovu grijehu po kojem je zemlja "prokleta". Ali napose od Abrahama bozanski blagoslov prozima ljudsku povijest, koja je isla prema smrti, da je vrati zivotu, njezinu vrelu: po vjeri "oca vjernikâ" koji prihvaca blagoslov, zapocela je povijest spasenja.

1081 Bozanski blagoslovi ocituju se u cudesnim i spasenjskim dogadjajima, kao sto su: rodjenje Izakovo, izlazak iz Egipta (Pasha i Izlazak), dar Obecane zemlje, izabranje Davidovo, Bozja prisutnost u Hramu, prociscujuce izgnanstvo i povratak "malog Ostatka". Zakon, Proroci i Psalmi, od kojih je satkana liturgija izabranog Naroda, dozivaju u pamet te bozanske blagoslove i istodobno na njih odgovaraju blagoslovima hvale i zahvaljivanja.

1082 U liturgiji Crkve bozanski se blagoslov u punini objavljuje i priopcuje: Otac je priznat i cascen kao Izvor i Cilj svih blagoslova stvaranja i spasenja; u svojoj Rijeci utjelovljenoj, umrloj i uskrsloj za nas on nas obasiplje svojim blagoslovima i po njemu u nasa srca ulijeva Dar koji sadrzi sve darove: Duha Svetoga.

1083 Shvatljiva je stoga dvostruka dimenzija krscanske liturgije: ona je odgovor vjere i ljubavi na "duhovne blagoslove" kojima nas Otac obdaruje. S jedne strane, Crkva, sjedinjena sa svojim Gospodinom i "u Duhu Svetom", klanjanjem, hvalom i zahvaljivanjem blagoslivlje Oca za "njegov neizreciv dar" (2 Kor 9,15). S druge strane, sve do potpunog dovrsenja Bozjeg nauma, Crkva ne prestaje prinositi Ocu "prinos svojih darova" moleci ga da na prinos, na nju samu, na vjernike i na sav svijet posalje Duha Svetoga, da, po zajednistvu smrti i uskrsnuca Krista-Svecenika i snagom Duha, ti bozanski blagoslovi donesu plodove zivota "na hvalu Slave njegove milosti" (Ef 1,6).