II. Kristovo djelo u liturgiji

PROSLAVLJENI KRIST ...

1084 Krist koji "sjedi s desne Ocu" i izlijeva Duha Svetoga u svoje ti-jelo koje je Crkva, sada djeluje po sakramentima koje je ustanovio za priopcivanje svoje milosti. Sakramenti su osjetni znakovi (rijeci i cini), dohvatljivi nasoj sadasnjoj ljudskosti. Milost koju oznacuju, sakramenti djelotvorno ostvaruju Kristovim djelovanjem i snagom Duha Svetoga.

1085 U liturgiji Crkve Krist oznacuje i ostvaruje u prvom redu svoje vazmeno ostajstvo. Za svoga zemaljskog zivota Isus je svojim naucava-njem navjescivao i djelima predostvarivao svoje vazmeno otajstvo. Kad je dosao njegov Cas, on prozivljuje jedini povijesni dogadjaj koji ne prolazi: Isus umire, biva pokopan, uskrsava od mrtvih i sjeda s desne Ocu "jednom zauvijek" (Rim 6,10; Heb 7,27; 9,12). To je zbiljski dogadjaj, koji se dogodio u nasoj povijesti, ali i jedinstven: svi drugi povijesni dogadjaji zbivaju se jedanput i prolaze, tonuci u proslost. Kristovo vazmeno otajstvo, naprotiv, ne moze ostati samo u proslosti, jer on je svojom smrcu unistio smrt, i zato sve sto Krist jest, i sve sto je ucinio i pretrpio za sve ljude, ima udjela u bozanskoj vjecnosti te obuhvaca sva vremena i u njima se uprisutnjuje. Dogadjaj kriza i uskrsnuca ostaje, privlaceci sve prema Zivotu.

... OD DANA APOSTOLSKE CRKVE ...

1086 "Kao sto je Krist poslan od Oca, tako je i on poslao apostole, pune Duha Svetoga, ne samo da propovijedajuci evandjelje svakom stvorenju, navjescuju da nas je Sin Bozji smrcu i uskrsnucem oslobodio od vlasti Sotonine i smrti i prenio nas u kraljevstvo Ocevo, nego takodjer da to navijestano djelo spasenja i izvrsuju zrtvom i sakramentima, oko cega se krece sav liturgijski zivot".

1087 Tako uskrsli Krist, dajuci apostolima Duha Svetoga, predaje im svoju moc posvecivanja: oni postaju sakramentalni znakovi Krista. Snagom istoga Duha Svetoga oni predaju tu moc svojim nasljednicima. To "apostolsko nasljedstvo", koje je i samo sakramentalno jer se prenosi sakramentom reda, uredjuje sav liturgijski zivot Crkve.

... PRISUTAN JE U ZEMALJSKOJ LITURGIJI ...

1088 "Da izvrsi tako veliko djelo" - podjeljivanje ili priopcivanje svoga djela spasenja - "Krist je u svojoj Crkvi uvijek prisutan, osobito u liturgijskim cinima. Prisutan je u misnoj zrtvi u isti mah u osobi sluzbenika - jer se “svecenickom sluzbom sada prinosi onaj koji je jednom na krizu prikazao sama sebe” - i ponajpace pod euharistijskim prilikama. Prisutan je svojom moci u sakramentima, pa kada tko krsti, sam Krist krsti. Prisutan je u svojoj rijeci, jer on govori kad se u Crkvi cita Sveto pismo. Prisutan je napokon kad Crkva moli i pjeva, jer je sam obecao: “Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja medju njima” (Mt 18,20)".

1089 "Zaista u tako velikom djelu, kojim se savrseno Bog proslavljuje a ljudi posvecuju, Krist uvijek sebi pridruzuje Crkvu, predragu svoju Zarucnicu, koja zaziva svoga Gospodina i po njemu iskazuje stovanje vjecnom Ocu".

... KOJA SUDJELUJE U NEBESKOJ LITURGIJI

1090 "U zemaljskoj liturgiji predokusom uzimamo dijela u nebeskoj liturgiji koja se slavi u svetom gradu Jeruzalemu, kamo kao putnici tezimo, gdje Krist kao sluzbenik svetista i pravoga satora sjedi zdesna Bogu; sa svom nebeskom vojskom pjevamo Gospodinu pjesan slave; stujuci spomen svetih uzdamo se zadobiti neko mjesto u drustvu s njima; iscekujemo Spasitelja, Gospodina nasega Isusa Krista da se, kad se pojavi on, nas zivot, i mi zajedno s njime pojavimo u slavi".