III. Duh Sveti i Crkva u Liturgiji

1091 U liturgiji je Duh Sveti odgojitelj vjere naroda Bozjega, tvorac "Bozjih remek-djela" koja su sakramenti Novoga saveza. Zelja i djelo Duha u srcu Crkve jest da mi zivimo zivotom Krista uskrsloga. Kad u nama Duh naidje na odgovor vjere sto ga sam potice, ostvaruje se istinska suradnja. Po njoj liturgija postaje zajednicko djelo Duha Svetoga i Crkve.

1092 U sakramentalnom priopcivanju Kristova otajstva Duh Sveti djeluje na isti nacin kao u drugim vremenima ekonomije spasenja: pripravlja Crkvu da susretne svoga Gospodina; vjeri zajednice doziva u pamet i objavljuje Krista; svojom preobrazujucom moci uprisutnjuje i posadasnjuje Kristovo otajstvo; i napokon, Duh zajednistva sjedinjuje Crkvu s Kristovim zivotom i poslanjem.

DUH SVETI PRIPRAVLJA NA PRIHVACANJE KRISTA

1093 U sakramentalnoj ekonomiji Duh Sveti ispunja slike Staroga saveza. Buduci da je Kristova Crkva bila "cudesno pripravljana u povijesti izraelskog naroda i u Starom savezu", liturgija Crkve cuva, kao sastavne i nezamjenjive neke osnovne elemente bogostovlja Staroga zavjeta usvajajuci ih: u prvom redu citanje Staroga zavjeta; moljenje psalama;

i, nadasve, vrsenje spomena spasenjskih dogadjaja i predskazujucih stvarnosti koje su se ispunile u Kristovu otajstvu (Obecanje i Savez, Izlazak i Pasha, Kraljevstvo i Hram, Izgnanstvo i Povratak).

1094 Upravo tu sukladnost dvaju Zavjeta podrazumijeva Gospodinova vazmena kateheza, a za njom kateheza apostola i crkvenih otaca. Ta kateheza otkriva ono sto je pod slovom Staroga zavjeta bilo skriveno: Kristovo otajstvo. Nazvana je "tipoloskom" jer Kristovu novost objavljuje polazeci od "pralika" (tipova) koji su ga nagovjescivali dogadjajima, rijecima i znamenjima prvog Saveza. Takvim ponovnim citanjem u Duhu istine, polazeci od Krista, razotkriva se znacenje pralikova. Tako potop i Noina korablja, a isto tako oblak i prijelaz kroz Crveno more, predozna-cuju spas po krstenju; voda iz stijene slika je Kristovih duhovnih darova; a mana u pustinji pralik euharistije, "istinskoga kruha s neba".

1095 Zato Crkva, napose u Dosascu i Korizmi te nadasve u vazmenoj noci, kroz "danas" svoje liturgije, iznova cita i prozivljuje te velike doga-djaje povijesti spasenja. Ali to trazi takodjer da kateheza pomogne vjernicima da se otvore tom "duhovnom" razumijevanju nauma spasenja, kako je liturgija Crkve ocituje i daje zivjeti. 1096mZidovska liturgija i krscanska liturgija. Bolje poznavanje vjere i vjerskog zivota zidovskog naroda, kako se jos danas ispovijedajp i zive, moze pomoci da se bolje shvate neki vidovi krscanskog bogosluzja. I Zidovima i krscanima Sveto pismo bitan je dio bogosluzja: za navijestanje rijeci Bozje, za odgovor na tu rijec, za molitvu hvale i zagovora za zive i mrtve, za obracanje bozanskom milosrdju. Sluzbi rijeci, u njenu izrazitu ustrojstvu, izvor je u zidovskoj molitvi. Molitvi casova i drugim liturgijskim tekstovima i obrascima u njoj su paralele, a tako i obrascima najcasnijih krscanskih molitava, medju kojima Ocenasu. I euharistijske se molitve nadahnjuju uzorcima zidovske predaje. Suodnos zidovske i krscanske liturgije, ali i razlicitost njihova sadrzaja, osobito su vidljivi na velike blagdane liturgijske godine, kao Vazam (Pasha). I krscani i Zidovi slave Pashu: Pashu povijesnu, upravljenu buducnosti Zidovi, a krscani Pashu ispunjenu smrcu i uskrsnucem Kristovim, premda i dalje u iscekivanju konacnog dovrsenja. 1097 U liturgiji Novoga saveza svaki je liturgijski cin, osobito slavlje euharistije i sakramenata, susret Krista i Crkve. Jedinstvo liturgijskoj zajednici dolazi od "zajednistva Duha Svetoga" koji okuplja djecu Bozju u jednomu Kristovu Tijelu. Ona nadilazi ljudske, rasne, kulturne i drustvene srodnosti.

1098 Zajednica se na susret sa svojim Gospodinom mora pripraviti, mora biti "narod prikladno raspolozen". Ta priprava srdaca zajednicko je djelo Duha Svetoga i zajednice, posebno njezinih sluzbenika. Milost Duha Svetoga ide za tim da pobudi vjeru, obracenje srca i prianjanje uz Ocevu volju. Ta je priprava pretpostavka za prihvacanje drugih milosti sto ce ih samo slavlje ponuditi, i za plodove novog zivota kojim ono treba da naknadno urodi.

DUH SVETI DOZIVA U PAMET KRISTOVO OTAJSTVO

1099 Duh i Crkva suradjuju u objavljivanju Krista i djela njegova spasenja u liturgiji. Napose u euharistiji, a tako slicno i u drugim sakramentima, liturgija je spomen-cin otajstva spasenja. Duh Sveti je zivo pamcenje Crkve.

1100 Rijec Bozja. Duh Sveti doziva u pamet, u prvom redu liturgijskoj zajednici, smisao dogadjaja spasenja ozivljujuci rijec Bozju koja se navijesta da bude prihvacena i zivljena: Sveto pismo je od najvece vaznosti u liturgijskom slavlju. Iz njega se uzimaju citanja koja se tumace u homiliji; iz njega se pjevaju psalmi; njime su nadahnute i prozete molitve, zazivi i liturgijske pjesme; od njega dobivaju znacenje cini i znakovi. 1101 Citacima i slusacima, prema raspolozivosti njihova srca, Duh Sveti daje duhovno razumijevanje Bozje rijeci. Po rijecima, cinima i znakovima koji tvore potku slavlja, on vjernike i sluzbenike stavlja u zivu vezu s Kristom, Rijecju i Slikom Ocevom, da bi mogli u svoj zivot prenijeti smisao onoga sto u slavlju slusaju, o cemu ramisljaju i sto cine.

1102 "Spasonosnom se rijecju (...) vjera u srcu vjernika hrani; vjerom se zajednica vjernika radja i raste". Navjestaj Bozje rijeci ne zaustavlja se na pouci: on pobudjuje odgovor vjere, kao pristanak i preuzimanje obaveza u pogledu saveza izmedju Boga i naroda. Duh Sveti daje i milost vjere, on vjeru utvrdjuje i cini da u zajednici raste. Liturgijska je zajednica u prvom redu zajednistvo u vjeri.

1103 Anamneza. Liturgijsko se slavlje uvijek odnosi na Bozje spasenjske zahvate u povijesti. "Ekonomija objave ostvaruje se djelima i rijecima, iznutra medju sobom povezanima (...). Rijeci proglasuju djela, osvjetljujuci otajstvo u njima sadrzano".U sluzbi rijeci Duh Sveti "doziva u pamet" zajednici sve ono sto je Krist za nas ucinio. Vec prema naravi liturgijskih cina i obrednih tradicija Crkava, pojedinacno slavlje, vise ili manje razvijenom anamnezom, "vrsi spomen" cudesnih Bozjih djela. Duh Sveti, koji tako pobudjuje sjecanje Crkve, proizvodi dosljedno cin zahvale i hvale (doksologija).

DUH SVETI POSADASNJUJE KRISTOVO OTAJSTVO

1104 Krscanska liturgija ne doziva samo u pamet dogadjaje kojima smo spaseni, nego ih posadasnjuje i uprisutnjuje. Kristovo se vazmeno otajstvo slavi, a ne ponavlja; slavlja se ponavljaju i u svakom od njih dogadja se izlijevanje Duha Svetoga koji posadasnjuje jedino Otajstvo.

1105 Epikleza ("zazivanje-na") je zagovor kojim svecenik moli Oca da posalje Duha Posvetitelja da prinosi postanu tijelo i krv Kristova te vjernici, primajuci ih, i sami postanu zivi prinos Bogu.

1106 Zajedno s anamnezom epikleza je u srcu svakog sakramentalnog slavlja, posebno euharistije: Pitas kako kruh postaje Tijelom Kristovim i vino (...) Krvlju Kristovom. Reci cu ti: Duh Sveti provaljuje i izvrsava to sto nadilazi svaku rijec i svaku misao. (...) Neka ti bude dosta znati da se to zbiva djelom Duha Svetoga, isto kao sto je od Svete Djevice i po Duhu Svetom Gospodin, po sebi i u sebi, uzeo tijelo. 1107 Preobrazavajuca moc Duha Svetoga u liturgiji uskoruje dolazak Kraljevstva i dovrsenje Otajstva spasenja. U iscekivanju i u nadi on nam stvarno daje unaprijed iskusiti puno zajednistvo Svetoga Trojstva. Poslan od Oca koji uslisava epiklezu Crkve, Duh daje zivot onima koji ga primaju, i biva za njih, vec odsada, "zalog" bastine.

ZAJEDNISTVO DUHA SVETOGA

1108 Svrha je slanja Duha Svetoga u svakom liturgijskom cinu uspostava zajednistva s Kristom radi izgradnje njegova Tijela. Duh Sveti je kao sok Oceva Vinograda koji donosi plod u lozama. U liturgiji se ostvaruje najtjesnja suradnja Duha Svetoga i Crkve. On, Duh zajednistva, ostaje u Crkvi neprolazno i zato je Crkva veliki sakrament bozanskog zajednistva koji okuplja rasprsenu Bozju djecu. Plod Duha u liturgiji je zajednistvo sa Svetim Trojstvom i, nerazdvojivo od toga, bratsko zajednistvo.

1109 Epikleza je takodjer molitva za puno ostvarenje zajednistva liturgijske zajednice s Kristovim otajstvom. "Milost Gospodina nasega Isusa Krista, ljubav Boga i zajednistvo Duha Svetoga" (2 Kor 13,13) moraju ostati uvijek s nama i donositi plodove i poslije euharistijskog slavlja. Crkva dakle moli Oca da posalje Duha Svetoga da zivot vjernika ucini zivim prinosom Bogu duhovnom preobrazbom na Kristovu sliku, brigom za jedinstvo Crkve i udionistvom u njezinu poslanju svjedocenjem i sluzenjem u ljubavi.