II. Sakramenti Crkve

1117 Crkva je, po Duhu koji je upucuje "u svu istinu" (Iv 16,13), malo-pomalo prepoznala to blago primljeno od Krista te, kao vjerna upraviteljica Bozjih otajstava, poblize odredila njihovo "podjeljivanje", kako je ucinila i za kanon Svetih pisama i nauk vjere.Tako je Crkva tijekom stoljeca bila u stanju raspoznati da medju njezinim liturgijskim slavljima ima sedam takovih koja su, u pravom smislu rijeci, sakramenti od Gospodina ustanovljeni.

1118 Sakramenti jesu sakramenti "Crkve" u dvostrukom znacenju: "po njoj" su i "za nju". Jesu "po Crkvi" time sto je ona sakrament djelovanja Krista koji u njoj djeluje zahvaljujuci slanju Duha Svetoga; a jesu "za Crkvu" jer upravo "sakramenti cine Crkvu", ukoliko, osobito u euharistiji, ljudima objavljuju i priopcuju otajstvo zajednistva trojedinog Boga Ljubavi.

1119 Buduci da s Kristom-Glavom cini "tako reci jedinstvenu otajstvenu osobu", Crkva u sakramentima djeluje kao "svecenicka organski uredjena zajednica": po krstu i potvrdi svecenicki narod biva osposobljen slaviti liturgiju; s druge strane, neki vjernici, "zaodjenuti svetim redom, u Kristovo se ime postavljaju da Crkvu hrane Bozjom rijecju i miloscu".

1120 Sluzba svetoga reda ili ministerijalno svecenistvo u sluzbi je krsnom svecenistvu. Ono jamci da, u sakramentima, upravo Krist djeluje po Duhu Svetomu za Crkvu. Spasenjsko poslanje od Oca povjereno utjelovljenom Sinu, povjereno je apostolima i po njima njihovim nasljednicima: oni primaju Duha Isusova da djeluju u njegovo ime i u njegovoj osobi. Zaredjeni sluzbenik je, dakle, sakramentalna veza koja povezuje liturgijski cin s onim sto su rekli i ucinili apostoli i, po njima, s onim sto je rekao i izvrsio Krist, izvor i temelj sakramenata.

1121 Tri sakramenta: krst, potvrda i sveti red podjeljuju, osim milosti, sakramentalni biljeg ili "pecat" po kojemu krscanin sudjeluje u Kristovu svecenistvu i pripada Crkvi prema razlicitim stanjima i sluzbama. To suoblicenje s Kristom i s Crkvom, ostvareno po Duhu, neizbrisivo je; u krscaninu ostaje zauvijek kao pozitivno raspolozenje za milost, kao obecanje i jamstvo bozanske zastite i kao poziv na bogostovlje i sluzenje Crkvi. Ti se sakramenti stoga ne mogu ponoviti.