III. Sakramenti vjere

1122 Krist je poslao apostole da "u njegovo ime (...) propovijedaju obracenje i otpustenje grijeha po svim narodima" (Lk 24,47). "Podjite dakle i ucinite mojim ucenicima sve narode krsteci ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga" (Mt 28,19). Poslanje krstavanja, dakle sakramentalno poslanje, ukljuceno je u poslanju navijestanja Evandjelja jer se sakrament pripravlja rijecju Bozjom i vjerom koja je pristajanje uz tu rijec: Bozji se narod prvotno sabire Rijecju Boga zivoga. (...) Propovijedanje rijeci potrebno je za samu sluzbu sakramenata jer se radi o sakramentima vjere, koja se iz rijeci radja i njome hrani. 1123 "Svrha je sakramenata posvecivanje ljudi, izgradjivanje Tijela Kristova i iskazivanje stovanja Bogu; a kao znakovi sluze i za poucavanje. Vjeru ne samo da pretpostavljaju, nego je rijecima i stvarima hrane, jacaju i izrazavaju; zato se i zovu sakramentima vjere".

1124 Vjera Crkve prethodi vjeri vjernika, koji je pozvan da uz nju prione. Kad Crkva slavi sakramente, ispovijeda od apostola primljenu vjeru. Odatle stara izreka: "Lex orandi, lex credendi".Zakon molitve zakon je vjere, Crkva vjeruje onako kako moli. Liturgija je sastavni dio svete i zive predaje.

1125 Zato se nijedan sakramentalni obred ne moze mijenjati ni udesavati po volji sluzbenika ili zajednice. Cak ni vrhovna crkvena vlast ne moze mijenjati liturgiju po svojoj volji, nego samo u poslusnosti vjere i u religioznom postovanju otajstva Liturgije.

1126 Osim toga, buduci da sakramenti izrazavaju i razvijaju zajednistvo vjere u Crkvi, lex orandi - zakon molitve jedan je od bitnih kriterija dijaloga oko ponovne uspostave jedinstva krscana.