IV. Sakramenti spasenja

1127 Ako se dostojno slave u vjeri, sakramenti podjeljuju milost koju oznacuju. Oni su djelotvorni jer u njima djeluje sam Krist: on krsti, on u sakramentima djeluje da udijeli milost koju sakrament oznacuje. Bog Otac uvijek uslisava molitvu Crkve svoga Sina koja, u epiklezi svakog sakramenta, izrazava vjeru u moc Duha. Kao sto vatra preobrazava sve sto dotakne, tako Duh Sveti preobrazava u bozanski zivot ono sto je podlozno njegovoj moci.

1128 To je smisao tvrdnje Crkve: sakramenti djeluju ex opere operato (doslovno: "samim time sto je cin izvrsen"), tj. snagom Kristova djela spasenja jednom zauvijek izvrsenog. Iz toga proizlazi da "sakrament nije ostvaren pravednoscu covjeka koji ga podjeljuje ili prima, nego Bozjom moci". Kad se koji sakrament slavi u skladu s nakanom Crkve, u njemu i po njemu djeluje moc Krista i njegova Duha, neovisno o osobnoj svetosti sluzbenika. Ipak, plodovi sakramenata ovise i o raspolozenju onoga koji ih prima.

1129 Crkva tvrdi da su sakramenti Novoga saveza vjernicima nuzni za spasenje."Sakramentalna milost" jest milost Duha Svetoga darovana od Krista i vlastita svakom sakramentu. One koji ih primaju Duh ozdravlja i preobrazava suoblicujuci ih Sinu Bozjemu. Plod je sakramentalnog zivota to da Duh posinastva pobozanstvenjuje vjernike zivotno ih sjedinjujuci s jedinim Sinom, Spasiteljem.