Clanak 1.

SLAVITI BOGOSLUZJE CRKVE

I. Tko slavi?

1136 Liturgija je "djelo" "citavog Krista" ("Christus totus"). Oni koji je ovdje slave, onkraj znakova, vec su u nebeskoj liturgiji, gdje je slavlje potpuno zajednistvo i svecanost.

SLAVITELJI NEBESKOG BOGOSLUZJA

1137 Otkrivenje sv. Ivana, koje se cita u crkvenom bogosluzju, objavljuje nam ponajprije da "prijestolje stajase na nebu, i na prijestolje Netko sjede" (Otk 4,2): "Gospod" (Iz 6,1).Zatim Jaganjac koji "stoji kao zaklan" (Otk 5,6): Krist raspeti i uskrsnuli, jedini Veliki svecenik istinske svetinje,onaj isti "koji prinosi i biva prinesen, koji dariva i biva darovan".Konacno, "rijeka vode zive" koja izvire "od prijestolja Bozjeg i Jaganjceva" (Otk 22,1), sto je jedan od najljepsih simbola Duha Svetoga.

1138 "Uglavljeni" u Kristu, u sluzbi hvale Boga i u ispunjenju njegova nauma sudjeluju: nebeske sile, cijelo stvorenje (cetiri bica), sluge Starog i Novog saveza (dvadeset i cetiri starjesine), novi Bozji narod (sto cetrdeset i cetiri tisuce),osobito mucenici - "duse zaklanih zbog rijeci Bozje" (Otk 6,9-11) i presveta Bogorodica, konacno veliko mnostvo, "sto ga nitko ne moze izbrojiti, iz svakoga naroda, plemena, puka, jezika" (Otk 7,9).

1139 U toj vjecnoj liturgiji Duh i Crkva omogucuju nam sudjelovati kada slavimo, u sakramentima, otajstvo spasenja.

SLAVITELJI SAKRAMENTALNOG BOGOSLUZJA

1140 Slavi ga citava zajednica, Tijelo Kristovo sjedinjeno sa svojom Glavom. "Liturgijski cini nisu privatni cini, nego slavlje Crkve koja je “otajstvo jedinstva” - sveti puk pod biskupima okupljen i uredjen. Stoga ti cini pripadaju citavom Tijelu Crkve koje oni ocituju i ukljucuju; ali pojedine udove dosezu na razlicit nacin, prema raznolikosti staleza, sluzbi i djelatnog ucesca". Stoga "kad god obredi prema vlastitoj naravi traze zajednicko slavlje, sa sudjelovanjem i djelatnim ucescem vjernika, neka se naglasi da mu valja dati prednost, koliko je moguce, pred pojedinacnim i nekako zasebnim".

1141 Zajednica koja slavi zajednica je krstenih koji su po "novom rodjenju i pomazanju Duha Svetoga posveceni za duhovni dom i sveto svecenstvo, da (...) prinose zrtve duhovne". Ovo "opce svecenistvo" jest svecenistvo Krista, jedinog Svecenika, u kojemu imaju udjela svi njegovi udovi: Majka Crkva zivo zeli da se u bogosluznom slavlju svi vjernici privedu k onom punom, svjesnom i djelatnom ucescu koje trazi sama narav liturgije i na koje krscanski narod - jer je “rod izabrani, kraljevsko svecenstvo, sveti puk, narod steceni” (1 Pt 2,9)- snagom krstenja ima pravo i duznost. 1142 Ali udovi "nemaju svi iste sluzbe" (Rim 12,4). Neki su od Boga, u Crkvi i od Crkve, pozvani na posebno sluzenje zajednici. Ti su sluzbenici odabrani i posveceni sakramentom reda, po kojem ih Duh Sveti osposobljuje da djeluju u osobi Krista-Glave sluzeci svim udovima Crkve. Zaredjeni sluzbenik je "slika" Krista Svecenika. Buduci da se sakrament Crkve potpuno ocituje u euharistiji, sluzba se biskupa i, u zajednistvu s njim, sluzba prezbiterâ i djakonâ, ocituje nadasve u predsjedanju euharistiji.

1143 Za izvrsavanje ulogâ opceg svecenistva vjernika postoje i druge posebne sluzbe, koje nisu posvecene sakramentom reda, a njihovo vrsenje im odredjuju biskupi prema liturgijskim predajama i pastoralnim potrebama. Tako "pravu liturgijsku sluzbu vrse ministranti, citaci, tumaci i clanovi pjevackog zbora".

1144 Na taj nacin, u slavlju sakramenata, cijela je zajednica "liturg" ("sluziteljica"), svatko prema svojoj zadaci, ali u "jedinstvu Duha" koji djeluje u svima. "U liturgijskim obredima neka svatko, bio sluzitelj ili vjernik, vrseci svoju sluzbu cini samo ono i sve ono sto na nj spada prema naravi obreda i prema liturgijskim propisima".