Clanak 2.

LITURGIJSKA RAZNOLIKOST I JEDINSTVO OTAJSTVA

LITURGIJSKE PREDAJE I KATOLISTVO CRKVE

1200 Od prve jeruzalemske zajednice sve do Paruzije, Crkve Bozje, vjerne apostolskoj vjeri, na svakome mjestu, slave isto vazmeno otajstvo. Otajstvo sto se u liturgiji slavi jedno je, ali su oblici kojima ga slavi razliciti.

1201 Neistrazivo bogatstvo Kristova otajstva je takvo da mu nijedna liturgijska predaja ne moze iscrpiti izrazajnost. Povijest nastanka i razvoja tih obreda svjedoci o njihovoj zapanjujucoj komplementarnosti. Kad god su Crkve te liturgijske predaje zivjele u medjusobnom zajednistvu u vjeri i sakramentima vjere, medjusobno su se obogacivale napredujuci u vjernosti predaji i poslanju zajednickom cijeloj Crkvi.

1202 Razlicite liturgijske predaje nastale su upravo u odnosu na poslanje Crkve. Crkve istog geografskog i kulturnog prostora razvile su slavlje Kristova otajstva s posebnim izricajima, obiljezenima svojom kulturom: tako u prenosenju poklada vjere - "lijepi poklad cuvaj po Duhu Svetom" (2 Tim 1,14), u liturgijskom simbolizmu, u organiziranju bratskog zajednistva, u teoloskom shvacanju otajstava i u raznim oblicima svetosti. Tako Krist, Svjetlo i Spasenje svih naroda, kroz liturgijski zivot neke Crkve ocituje se narodu i kulturi kojima je ona poslana i u kojima je ukorijenjena. Crkva je katolicka: moze dakle u svoje jedinstvo - ocistivsi ih - obuhvatiti sva istinska bogatstva raznih kultura. 1203mLiturgijske predaje, ili obredi, sada u upotrebi u Crkvi jesu: latinski obred (prvenstveno rimski, ali i obredi pojedinih mjesnih Crkava, kao ambrozijanski, ili nekih redovnickih redova) i obredi bizantski, aleksandrijski ili koptski, sirski, armenski, maronitski i kaldejski. "Sveti Sabor, slijedeci vjerno predaju, izjavljuje: sveta Majka Crkva smatra ravnopravnima i jednako casnima sve zakonito priznate obrede te hoce da se i dalje cuvaju i na svaki nacin njeguju".

LITURGIJA I KULTURE

1204 Slavlje liturgije treba, dakle, odgovarati duhu i kulturi razlicitih naroda. Da Kristovo otajstvo bude objavljeno "svim narodima da se privedu poslusnosti vjere" (Rim 16,26), treba ga navjescivati, slaviti i zivjeti u svim kulturama, tako te ove ne budu dokinute, nego, spasene i privedene k ispunjenju.Mnostvo sinova Bozjih, naime, ima pristup k Ocu, da Ga slavi u jednom Duhu, u i po svojoj ljudskoj kulturi, uzetoj i preobrazenoj po Kristu.

1205 "U bogosluzju, osobito u liturgiji sakramenata, postoji nepromje-nljiv dio, jer je bozanskog ustanovljenja, a Crkva mu je cuvarica; i dijelovi podlozni promjeni, koje Crkva ima moc, a katkad i duznost, prilagoditi kulturi nedavno evangeliziranih naroda".

1206 "Liturgijska raznolikost moze biti vrelo obogacenju, ali moze takodjer stvarati napetosti, medjusobno nerazumijevanje, cak i raskole. Jasno je da na tom polju raznolikost ne smije skoditi jedinstvu. Ona se moze izrazavati samo u vjernosti zajednickoj vjeri, sakramentalnim znakovima koje je Crkva primila od Krista, i hijerarhijskom zajednistvu. Prilagodba kulturi zahtijeva takodjer obracenje srca a, kad je potrebno, i raskid s naslijedjenim navikama koje su nespojive s katolickom vjerom".