I. Kako se zove ovaj sakrament?

1214 Grcka rijec baptizein - odakle latinski izraz baptismus - znaci "uroniti", "uranjati". Uranjanje u vodu - sto je sredisnji obred krstenja - oznacuje ukop katekumena u smrt Krista, odakle on ustaje, po uskrsnucu s Njime, kao novo stvorenje.

[U hrvatskom i drugim slavenskim jezicima rijec krstiti (krst, krstenje) poblize znaci: unijeti u Krista, uciniti (nekoga) Kristovim.]

1215 Ovaj se sakrament takodjer zove i "kupelj novoga rodjenja i obnavljanja po Duhu Svetom" (Tit 3,5) jer oznacuje i ostvaruje ono rodjenje iz vode i Duha bez kojega nitko "ne moze uci u Kraljevstvo Bozje" (Iv 3,5).

1216 "Ova se kupelj zove prosvjetljenjem, jer oni koji prihvacaju (katehe-tsku) pouku imaju prosvijetljen duh". Primivsi u krstenju Rijec, "Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog covjeka" (Iv 1,9), krstenik tako prosvijetljen (Heb 10,32) postaje "sinom svjetlosti" (1 Sol 5,5), i sam "svjetlost" (Ef 5,8): Krstenje je medju Bozjim darovima najljepsi i najdivniji (...). Nazivljemo ga darom, miloscu, pomazanjem, prosvjetljenjem, odjecom neraspadljivosti, kupelji preporodjenja, pecatom, i svime onim sto je najdragocjenije. Dar je, jer se podjeljuje onima koji nista ne donose; milost, jer se cak daje i onima koji su krivnjom optereceni; Krstenje (= uronjavanje), jer se u vodi pokapa grijeh; poma-zanje, jer je sveto i kraljevsko (takvi su oni koji su pomazani); prosvjetljenje, jer je izaravajuce svjetlo; odjeca, jer prekriva nasu sramotu; kupelj, jer nas pere; pecat, jer nas cuva i znak je Bozjega gospodstva.