II. Krstenje u naumu spasenja

PRALIKOVI KRSTENJA U STAROM ZAVJETU

1217 U bogosluzju Vazmene noci, pri blagoslovu krsne vode, Crkva vrsi svecan spomen velikih dogadjaja povijesti spasenja koji su predoznacili krsno otajstvo: Boze, tvoja nevidljiva moc cudesno djeluje u svetim otajstvima. Ti si izabrao vodu da oznacis blagodat krstenja. 1218 Vec od postanka svijeta voda, skroman i divan stvor, vrelo je zivota i plodnosti. Sveto pismo promatra kako se nad njom nadvija Duh Bozji: Boze, tvoj je Duh u pocecima svijeta lebdio nad vodom, da joj dade moc posvecivanja. 1219 U Noinoj korablji, "u kojoj nekolicina, tj. osam dusa, bi spasena vodom" (1 Pt 3,20), Crkva je vidjela prasliku spasenja po krstenju: Boze, ti si opcim potopom oznacio novo rodjenje, kad je ista voda potopila gresne i spasila pravedne. 1220 Ako izvor-voda oznacuje zivot, morska voda je simbol smrti. Stoga voda predoznacuje i otajstvo kriza. Po toj simbolici, krstenje oznacuje zajednistvo sa smrcu Kristovom.

1221 Osobito prijelaz kroz Crveno more, kao cin zbiljskog oslobodjenja Izraelaca iz egipatskog ropstva, navijesta ono oslobodjenje sto se ostvaruje krstom: Boze, ti si Abrahamove sinove oslobodio od Faraonova ropstva i kroz Crveno more po suhu proveo, da predoznacis krscanski narod. 1222 Napokon, krst je predoznacen i prijelazom preko Jordana, po kojemu je Narod Bozji primio u posjed zemlju obecanu Abrahamovu potomstvu, sto je slika vjecnoga zivota. Obecanje te blazene bastine ispunjava se u Novom savezu.

KRISTOVO KRSTENJE

1223 Svi pralikovi Staroga saveza nalaze ispunjenje u Isusu Kristu. On je javno djelovanje zapoceo posto ga je u Jordanu sveti Ivan Krstitelj krstio. A poslije uskrsnuca ucenicima je povjerio poslanje: "Podjite dakle i ucinite mojim ucenicima sve narode, krsteci ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i uceci ih cuvati sve sto sam vam zapovjedio!" (Mt 28,19-20).

1224 Gospodin se dragovoljno podvrgao Ivanovu krstenju odredjenom za gresnike, "da ispuni svu pravednost". Taj Isusov cin ocituje njegovo "ponizenje". Duh koji je pri prvom stvaranju lebdio nad vodama silazi sada na Krista, nagovjescujuci novo stvaranje, a Otac obznanjuje Isusa kao svoga "ljubljenog Sina".

1225 Svojim Vazmom Krist je svim ljudima otvorio izvore krstenja. On je o svojoj muci sto ce je podnijeti u Jeruzalemu govorio kao o "krstenju" kojim se sam treba krstiti. Krv i voda koji su provrli iz otvorenog boka raspetog Isusa praslika su krstenja i euharistije, sakramenata novog zivota. Otad je moguce "roditi se iz vode i Duha" i tako uci u Kraljevstvo Bozje. Promotri gdje si krsten, odakle dolazi krstenje: zar ne iz Kristova kriza, iz Kristove smrti? U tome je svekoliko otajstvo: On je trpio za tebe. U Njemu si otkupljen, u Njemu si spasen.

KRSTENJE U CRKVI

1226 Vec je na dan Pedesetnice Crkva slavila i dijelila sveto krstenje. Petar je, naime, potresenom mnostvu u svojoj propovijedi porucio: "Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi, i primit cete dar, Duha Svetoga" (Dj 2,38). Apostoli i njihovi suradnici dijelit ce krstenje svakome koji vjeruje u Isusa: Zidovima, bogobojaznima i poganima. Krstenje je tako uvijek tijesno povezano s vjerom: "Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit ces se - ti i dom tvoj!", izjavljuje sveti Pavao svome tamnicaru u Filipima. Izvjestaj nastavlja kako se tamnicar "odmah krstio - on i svi njegovi" (Dj 16,31-33).

1227 Prema svetom Pavlu, po krstenju vjernik ulazi u zajednistvo smrti Kristove: s Kristom biva suukopan i s njime biva suuskrisen: Ili zar ne znate: koji smo god krsteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu krsteni. Krstenjem smo zajedno s njime ukopani u smrt da kao sto je Krist slavom Ocevom bio uskrisen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti zivota (Rim 6,3-4). Krstenici su se "Kristom zaodjenuli" (Gal 3,27). I, po Duhu Svetome, krstenje Ke kupelj koja cisti, posvecuje i opravdava.

1228 Krstenje je dakle kupelj vode u kojoj "nepropadljivo sjeme" Rijeci Bozje izvodi svoj zivotvorni ucinak. Sveti Augustin ce reci o krstenju: "Tvarnoj osnovi pridolazi rijec, i nastaje sakrament".