III. Kako se slavi sakrament Krsta?

KRSCANSKA INICIJACIJA

1229 Vec od apostolskih vremena, da netko postane krscanin mora proci odredjeni put i inicijaciju u vise stupnjeva. Taj se put moze proci brze ili sporije. Medjutim uvijek mora sadrzavati neke bitne elemente: navjestaj Rijeci, prihvacanje evandjelja, sto ukljucuje obracenje, ispovijest vjere, krstenje, izlijev Duha Svetoga, pristup euharistijskom zajednistvu. 1230mOva inicijacija je kroz vjekove i prema prilikama imala vrlo razlicite oblike. U prvim stoljecima Crkve krscanska inicijacija bila je vrlo razradjena: s dugim razdobljem katekumenata i nizom pripravnih obreda, koji su liturgijski oznacavali put katekumenske priprave dovodeci je konacno do sâmog slavlja sakramenata inicijacije.

1231mKada je krstenje djece postalo redoviti oblik slavlja ovoga sakramenta, ono je postalo jedinstveni cin koji u sebi vrlo skraceno sadrzi prethodne stupnjeve krscanske inicijacije. Vec po svojoj naravi, dakle, krstenje djece zahtijeva katekumenat poslije krstenja. Nije rijec samo o nekoj potrebi pouke poslije krstenja, nego o nuznom razvitku krsne milosti u tijeku osobnog rasta. Tu se otvara prostor vlastit katekizmu.

1232mDrugi vatikanski sabor obnovio je u latinskoj Crkvi "katekumenat odraslih razdijeljen na vise stupnjeva". Obrede nalazimo u Redu pristupa odraslih u krscanstvo: Ordo initiationis christianae adultorum (1972). Osim toga Sabor je dopustio "da se u misijskim zemljama, osim elemenata inicijacije koji su sadrzani u krscanskoj predaji, pripuste i oni elementi inicijacije koji su obicajni u pojedinih naroda, ukoliko se mogu prilagoditi krscanskom obredu".

1233mDanas, dakle, u svim latinskim i istocnim obredima krscanska inicijacija odraslih pocinje ulaskom u katekumenat, a vrhunac dostize u jedinstvenom slavlju triju sakramenata krstenja, potvrde i euharistije. U crkvama istocnog obreda krscanska inicijacija djece pocinje krstenjem na koje se neposredno nadovezuje potvrda i euharistija. U rimskom obredu inicijacija se nastavlja godinama kateheze da se dovrsi kasnije potvrdom i euharistijom, vrhuncem krscanske inicijacije.

MISTAGOGIJA SLAVLJA

1234 Smisao i milost sakramenta krstenja jasno se ocituju u obredima njegova slavlja. Ako vjernici pazljivim sudjelovanjem prate radnje i rijeci samoga slavlja, bit ce upuceni u bogatstvo koje sakrament oznacuje i ostvaruje u svakom novokrsteniku.

1235 Znak kriza na pocetku istice pecat Krista na onome koji ce mu upravo pripasti te oznacuje milost otkupljenja koju nam je Krist svojim krizem zasluzio.

1236 Navjestaj Rijeci Bozje objavljenom istinom prosvjetljuje i pripra-vnike i zajednicu poticuci odgovor vjere neodvojiv od krstenja. Krstenje je, naime, na osobit nacin "sakrament vjere" jer je sakramentalni ulaz u zivot vjere.

1237 Buduci da krstenje oznacuje oslobodjenje od grijeha i od djavla, zacetnika grijeha, nad pripravnikom se izgovara otklinjanje-egzorcizam (jedan ili vise njih). Krstitelj ga maze katekumenskim uljem ili polaze na njega ruku; potom se ovaj izricito odrice sotone. Tako pripravljen moze ispovjediti vjeru Crkve kojoj ce krstenjem biti povjeren.

1238 Krsna se voda posvecuje posebnom molitvom, epiklezom, u samom krsnom slavlju ili u vazmenoj noci. Tom molitvom Crkva od Boga moli da po njegovu Sinu sidje na vodu sila Duha Svetoga, da se oni koji ce njome biti krsteni "rode iz vode i Duha" (Iv 3,5).

1239 Potom slijedi bitni obred sakramenta: krstenje u pravom smislu, koje oznacuje i izvodi umiranje grijehu i ulazak u zivot Presvetoga Trojstva suoblicenjem s Kristovim vazmenim otajstvom. Najznakovitije biva krstenje trostrukim uranjanjem u krsnu vodu. Medjutim vec od starine moze biti podijeljeno i trostrukim polijevanjem vode na krstenikovu glavu. 1240mU latinskoj Crkvi sluzbenik uz trostruko polijevanje izgovara rijeci: "I., ja te krstim u ime Oca, i Sina, i Duha Svetoga". U istocnim liturgijama katekumen je okrenut prema Istoku, a svecenik govori: "Sluga Bozji I., krsti se u ime Oca, i Sina, i Duha Svetoga". Na zaziv svake od osoba Presvetog Trojstva on ga uranja u vodu i pridize. 1241 Pomazanje svetom krizmom, mirisnim od biskupa posvecenim uljem, oznacuje dar Duha Svetoga novokrsteniku. Ovaj je postao krscanin, tj. "pomazanik" Duhom Svetim, pritjelovljen Kristu pomazanom za svecenika, proroka i kralja.

1242 U bogosluzju istocnih Crkvi pokrsno je pomazanje sakrament krizme (potvrde). U rimskoj liturgiji ono nagovijesta drugo pomazanje krizmom koje ce izvrsiti biskup. Sakrament potvrde na neki nacin "potvrdjuje" i dovrsuje krsno pomazanje.

1243 Bijela haljina oznacuje da se krstenik "Kristom zaodjenuo" (Gal 3,27): tj. da je s Kristom uskrsnuo. Svijeca, zapaljena na uskrsnoj svijeci, oznacuje da je Krist novokrstenika prosvijetlio. Krstenici su u Kristu "svjetlost svijeta" (Mt 5,14).

Novokrstenik je odsada dijete Bozje u Jedinorodjenom Sinu te smije moliti molitvu djece Bozje: "Oce nas".

1244 Euharistijska prva pricest. Postavsi dijete Bozje, zaodjeven svadbenom haljinom, novokrstenik se privodi "gozbi Jaganjcevoj" gdje prima hranu novoga zivota, Kristovo Tijelo i Krv. Istocne Crkve cuvaju zivu svijest o jedinstvu krscanske inicijacije dijeleci svetu pricest svim novokrstenicima i potvrdjenicima, cak i maloj djeci, sjecajuci se Gospodinove rijeci: "Pustite djecicu neka dolaze k meni; ne prijecite im!" (Mk 10,14). Latinska Crkva, koja dopusta pristup svetoj pricesti samo onima koji su dosli do dobi razuma, otvorenost krsta prema euharistiji izrazava time sto novokrsteno dijete privodi k oltaru za molitvu Ocenas.

1245 Svecani blagoslov dovrsuje krsno slavlje. Kod krstenja novorodjenih osobito mjesto zauzima blagoslov majke.