VII. Krsna milost

1262 Vidljivim znakovima sakramentalnog obreda simbolicki se oznacuju razliciti krsni ucinci. Uranjanje u vodu upozorava na smrt i ciscenje, ali takodjer na obnavljanje i novo rodjenje. Dakle, dva poglavita krsna ucinka jesu ociscenje od grijeha i novo rodjenje u Duhu Svetome.

ZA OTPUSTENJE GRIJEHA

1263 Krstenjem se oprastaju svi grijesi, tj. istocni grijeh i svi osobni grijesi kao i sve kazne za grijehe. U onih, naime, koji su preporodjeni ne ostaje nista sto bi ih prijecilo da udju u Kraljevstvo Bozje, ni Adamov grijeh, ni osobni grijeh, ni posljedice grijeha, od kojih je najteza upravo odvojenost od Boga.

1264 Ipak u krstenima ostaju stanovite vremenite posljedice grijeha kao sto su trpljenje, bolest, smrt ili slaboce vezane uz zivot, kao sto su karakterne slabosti itd., zatim sklonost na grijeh, koju predaja nazivlje pozudom ili slikovito "klicom (izvorom) grijeha" ("fomes peccati"): "Buduci da je pozuda ostavljena u nama radi kusnje, ona ne moze skoditi onima koji na nju ne pristaju i koji joj se hrabro odupiru miloscu Kristovom. Stovise «I natjece li se tko, ne ovjencava se ako se zakonito ne natjece»" (2 Tim 2,5).

"NOVI STVOR"

1265 Krstenje ne samo da cisti od svih grijeha, nego novokrstenika cini "novim stvorom" (2 Kor 5,17), posinjenim sinom Bozjim koji postaje "zajednicarom bozanske naravi" (2 Pt 1,4), Kristovim udom, s njime subastinikom (Rim 8,17), i hramom Duha Svetoga.

1266 Presveto Trojstvo daruje krsteniku: posvecujucu milost, milost opravdanja, koja ga

po bogoslovnim krepostima osposobljuje da vjeruje u Boga, da se ufa u njega i da ga ljubi; po darovima Duha Svetoga daje mu da moze zivjeti i djelovati pod utjecajem Duha Svetoga;

po moralnim krepostima omogucuje mu da raste u dobru.

Prema tome, sveukupni organizam krscanskoga nadnaravnog zivota nalazi svoje korijene u krstenju.

PRITJELOVLJENI CRKVI, TIJELU KRISTOVU

1267 Po krstenju postajemo udovi Kristova Tijela; "udovi jedni drugima." (Ef 4,25). Krstenje pritjelovljuje krstenike Crkvi. Iz krstionica radja se jedinstveni narod Bozji, narod Novoga saveza koji nadilazi sva naravna i ljudska ogranicenja naroda, kultura, rasa i spola: "U jednom Duhu svi smo u jedno tijelo krsteni" (1 Kor 12,13).

1268 Krstenici tako postaju "zivo kamenje" i ugradjuju se u "duhovni Dom za sveto svecenstvo" (1 Pt 2,5). Oni po krstenju imaju udjela u Kristovu svecenistvu, u njegovom prorockom i kraljevskom poslanju; oni su "rod izabrani, kraljevsko svecenstvo, sveti puk, narod steceni" da navijestaju "silna djela Onoga" koji ih iz "tame pozva k svojemu divnom svjetlu" (1 Pt 2,9). Krstenje daje udionistvo u opcem svecenistvu vjernika.

1269 Postavsi udom Crkve krstenik vise ne pripada sebi (1 Kor 6,19), nego onome koji je za nas umro i uskrsnuo. Zato je pozvan da bude drugima podlozan, da im sluzi u zajednistvu Crkve, da bude "poslusan i podlozan" glavarima Crkve (Hebr 13,17) te ih susrece s postovanjem i ljubavlju. Kao sto krstenje donosi odgovornosti i duznosti, isto tako krstenik ima prava u krilu Crkve: pravo primati sakramente, hraniti se rijecju Bozjom i racunati na druge duhovne pomoci Crkve.

1270 Krstenici, "preporodjeni za sinove Bozje, duzni su pred ljudima ispovijedati krscansku vjeru koju su primili od Boga preko Crkve" i sudjelovati u apostolskoj i misionarskoj djelatnosti naroda Bozjega.

SAKRAMENTALNI VEZ KRSCANSKOG JEDINSTVA

1271 Krstenje je temelj zajednistva medju svim krscanima, pa i onima koji jos nisu u punom zajednistvu s Katolickom Crkvom: "Jer oni koji vjeruju u Krista i koji su valjano krsteni, nalaze se u nekom, mada ne savrsenom, zajednistvu s Katolickom Crkvom. (...) opravdani vjerom u krstenju i pritjelovljeni Kristu, s pravom se rese krscanskim imenom, te ih sinovi Katolicke Crkve zasluzeno priznaju za bracu u Gospodinu". "Krstenje je dakle sakramentalni vez jedinstva medju svima koji su njime preporodjeni".

NEIZBRISIVI DUHOVNI BILJEG

1272 Po krstenju pritjelovljen Kristu, krstenik je Kristu suoblicen. Krstenje obiljezuje krscanina neizbrisivim duhovnim biljegom (character) pripadnosti Kristu. Taj se pecat ne da izbrisati nikakvim grijehom, pa ni onda kada grijeh prijeci da krstenje donese plodove spasenja. Podijeljeno jednom zauvijek, krstenje se ne moze ponoviti.

1273mPo krstu pritjelovljeni Crkvi, vjernici primaju sakramentalni biljeg koji ih posvecuje za krscansko bogostovlje. Krsni pecat krscane osposo-bljuje i obvezuje na sluzenje Bogu zivim sudjelovanjem u svetom bogosluzju Crkve te "na izvrsivanje njihova krsnog svecenistva svjedocanstvom sveta zivota i djelotvorne ljubavi".

1274 "Gospodnji biljeg" jest pecat kojim nas je Duh Sveti obiljezio "za Dan otkupljenja" (Ef 4,30). "Krstenje je pecat za vjecni zivot". Vjernik koji "pecat cuva" do kraja, tj. koji ostane vjeran zahtjevima svoga krstenja, moci ce preminuti "obiljezen znakom vjere", s vjerom svoga krstenja, iscekujuci blazeno gledanje Boga - kao dovrsenje vjere - i u nadi uskrsnuca.