III. Ucinci potvrde

1302 Iz sâmoga slavlja proizlazi da je ucinak sakramenta potvrde puni izljev Duha Svetoga, kao sto je nekoc bio podijeljen apostolima na dan Pedesetnice.

1303 Prema tome, potvrda pridonosi rastu i produbljenju krsne milosti:

dublje nas ukorjenjuje u bozansko posinjenje, po kojem govorimo: "Abba, Oce!" (Rim 8,15);

cvrsce nas sjedinjuje s Kristom;

umnaza u nama darove Duha Svetoga;

usavrsuje nas vez s Crkvom;

priopcuje nam "osobitu snagu Duha Svetoga" da, kao "pravi svjedoci Kristovi, rijecju i djelom, sirimo i branimo vjeru", da "hrabro ispovijedamo ime Kristovo" i nikada se ne stidimo njegova kriza: Sjeti se dakle da si primio duhovni znak, Duha mudrosti i razuma, Duha savjeta i jakosti, Duha znanja i poboznosti, Duha svetoga straha, i cuvaj sto si primio. Bog te Otac obiljezio svojim znakom, Krist Gospodin te potvrdio i u tvoje srce stavio zalog Duha. 1304 Kao i krst, kojemu je dovrsenje, potvrda se daje samo jednom. Potvrda, naime, utiskuje u dusu neizbrisiv duhovni biljeg, "karakter", koji oznacuje da je Isus Krist krscanina obiljezio pecatom svoga Duha i zaodjenuo ga snagom odozgo da postane njegovim svjedokom.

1305 "Karakter" usavrsuje opce svecenistvo vjernika, koje se prima u krstenju: "potvrdjenik prima snagu javno ispovijedati vjeru u Krista, i to kao po svojoj sluzbi (quasi ex officio)".