Ukratko

1315 "Kada su apostoli u Jeruzalemu culi da je Samarija prigrlila rijec Bozju, poslase k njima Petra i Ivana. Oni sidjose i pomolise se za njih da bi primili Duha Svetoga. Jer jos ni na koga od njih ne bijase sisao; bijahu samo krsteni u ime Gospodina Isusa. Tada polagahu ruke na njih, i oni primahu Duha Svetoga" (Dj 8,14-17).

1316 Potvrda usavrsuje krsnu milost; ona je sakrament koji daje Duha Svetoga da nas dublje ukorijeni u bozansko posinstvo, da nas cvrsce pritjelovi Kristu, da ukrijepi nasu vezu s Crkvom te nas tjesnje pridruzi njezinom poslanju i pomogne da krscansku vjeru svjedo-cimo rijecju i djelima.

1317 Potvrda, kao i krstenje, u dusu krscana utiskuje duhovni biljeg ili neizbrisiv karakter; zato se ovaj sakrament moze primiti samo jednom u zivotu.

1318 Na Istoku se ovaj sakrament dijeli neposredno po krstenju; nakon cega slijedi sudjelovanje u euharistiji. Ta predaja istice jedinstvo triju sakramenata krscanske inicijacije. U latinskoj Crkvi ovaj se sakrament dijeli kada krscanin dozrije do dobi razuma, a njegovo je slavlje redovito pridrzano biskupu. To oznacuje da ovaj sakrament ucvrscuje crkveni vez.

1319 Potvrdjenik koji je dostigao dob razuma treba, primajuci sakrament, ispovjediti vjeru, biti u stanju milosti, imati nakanu da primi sakrament te biti spreman prihvatiti zadacu Kristova ucenika i svjedoka, u crkvenoj zajednici, i u zemaljskim poslovima.

1320 Bitni obred potvrde je pomazanje svetom krizmom na celu krstenoga (na Istoku takodjer i po drugim dijelovima tijela), uz polaganje ruke podjelitelja i rijeci, u latinskom obredu: "Accipe signaculum doni Spiritus Sancti - Primi pecat Dara Duha Svetoga"; a u bizantskom obredu: "Pecat Dara Duha Svetoga".

1321 Kad se potvrda slavi odijeljeno od krstenja, povezanost s krstenjem izrazena je medju inim obnovom krsnih obecanja. Slavlje potvrde za vrijeme euharistijskog slavlja istice jedinstvo sakramenata krscanske inicijacije.