IV. Liturgijsko slavljenje Euharistije

MISA KROZ STOLJECA

1345 Iz 2. stoljeca imamo svjedocanstvo svetog Justina, mucenika, kako se u glavnim crtama onda odvijalo euharistijsko slavlje. I ti su bitni dijelovi sve do nasih dana ostali nepromijenjeni u svim velikim liturgijskim obiteljima. Evo sto on pise oko 155. godine, tumaceci poganskom caru Antoninu Piju (138-161) sto cine krscani: [U dan, zvani dan sunca, svi se sastaju na istome mjestu, i oni koji stanuju u gradu i oni koji stanuju na selu.

Citaju se spomen-zapisi apostola ili spisi proroka, vec prema tome koliko ima vremena.

Zatim, kad citac zavrsi, predstojnik uzima rijec da opomene i potakne da se tako sjajni primjeri nasljeduju.

Zatim se svi zajedno dizemo i molimo molitve] za nas same (...) i sve druge gdje god bili: da, spoznavsi istinu, zavrijedimo i tu milost, da svojim ispravnim zivotom i djelovanjem budemo vjerni zapovijedima te postignemo vjecno spasenje.

Nakon zavrsene molitve, pozdravimo jedni druge cjelovom.

Potom se predstojniku brace donosi kruh i casa s vodom i vinom.

On ih uzme, izrece hvalu i slavu Ocu svega svijeta po imenu Sina i Duha Svetoga i opsirno izrice zahvalu (grcki: eucharistian), za ove od njega primljene darove.

Kad predstojnik zavrsi molitve i zahvalu, sav prisutni narod klikne: Amen.

Posto je predstojnik svrsio molitve i narod odgovorio, oni sto se kod nas zovu djakoni prisutnima dijele "euharistijski" kruh, vino i vodu, i nose ih odsutnima. 1346 Euharistijsko bogosluzje dakle odvija se prema osnovnom ustrojstvu, koje se sacuvalo kroz stoljeca sve do nas. Odvija se u dvije velike cjeline koje tvore izvorno jedinstvo:

okupljanje vjernika, bogosluzje Rijeci s citanjima, homilijom i sveopcom molitvom;

Euharistijsko bogosluzje s prikazanjem kruha i vina, posvecujucom zahvalnom molitvom i pricescu.

Bogosluzje Rijeci i euharistijsko bogosluzje tvore zajedno "samo jedan bogostovni cin"; stol koji nam je pripravljen u Euharistiji jest istodobno i stol Rijeci Bozje i stol Tijela Gospodnjega.

1347 Zar se nije na isti nacin odvijala i vecera na dan uskrsnuca koju je uskrsli Isus blagovao s ucenicima u Emausu? Putem im je tumacio Pisma, a zatim, dok bijase s njima za stolom, " uzeo kruh, izrekao blagoslov, razlomio te im ga davao".

TIJEK SLAVLJA

1348 Svi se sabiru. Krscani hrle k istom mjestu na euharistijski sastanak. Prethodi im sam Krist, glavni djelatnik u Euharistiji. On je veliki svecenik Novoga saveza. On sam nevidljivo predsjeda citavom slavlju. I upravo zastupajuci ga, biskup ili prezbiter (djelujuci u osobi Krista-Glave "in persona Christi capitis") predsjeda sastanku, nakon citanja drzi homiliju, prima darove i izrice euharistijsku molitvu. Svi u slavlju imaju svoj djelatan udio, svatko na svoj nacin: citaci, prinosioci darova, djelitelji pricesti te sav narod koji sudjelovanje potvrdjuje poklikom Amen.

1349 Bogosluzje Rijeci obuhvaca "spise proroka", to jest Stari zavjet, i "spomen-zapise apostola", to jest njihove poslanice i evandjelja; nakon homilije koja potice da se ta Rijec primi "kakva uistinu jest, kao Rijec Bozja" (1 Sol 2,13), te se ozivotvori, slijede prosnje za sve ljude, prema rijecima Apostolovim: "Preporucujem prije svega da se obavljaju prosnje, molitve, zagovori i zahvaljivanja za sve ljude, za kraljeve i sve koji su na vlasti" (1 Tim 2,1-2).

1350 Prinosenje darova (prikazanje): na oltar se, ponekad u ophodu, donose kruh i vino sto ce svecenik u Kristovo ime prikazati u euharistijskoj zrtvi, u kojoj ce postati Kristovo Tijelo i Krv. To je isti Kristov cin sa Posljednje vecere "kad uze kruh i casu". "Samo Crkva moze Stvoritelju prinijeti ovaj cisti prinos, prinoseci mu sa zahvaljivanjem ono sto proizlazi iz njegova stvaranja". Prinosenje darova na oltaru preuzima Melkise-dekov gest i Stvoriteljeve darove predaje u Kristove ruke. On, u svojoj zrtvi, privodi savrsenstvu sve ljudske pokusaje da prinose zrtve.

1351 Krscani vec od pocetka, zajedno s kruhom i vinom za Euharistiju, prinose takodjer svoje darove da se podijele potrebnima. Obicaj skupljanja milostinje (collecta),uvijek suvremen, nadahnut je primjerom Krista koji je postao siromasan da nas obogati: Oni koji su imucni i to zele, daju sto tko hoce. A sto se skupi, pohranjuje se u predstojnika, i on pomaze sirocad i udovice i one koji trpe oskudicu zbog bolesti ili drugog uzroka, kao i utamnicenike i pridosle strance, jednom rijecju, brine se za sve potrebne. 1352 Anafora: s euharistijskom molitvom, zahvalnom i posvetnom, stizemo u srce i na vrhunac slavlja: U predslovlju Crkva zahvaljuje Ocu po Kristu u Duhu Svetome za sva njegova djela, za stvaranje, otkupljenje i posvecenje. Tako se cijela zajednica pridruzuje neprekidnoj hvali nebeske Crkve, andjela i svih svetih, koji Bogu triput Svetomu pjevaju.

1353mU epiklezi Crkva moli Oca da posalje svoga Svetoga Duha (ili silu njegova blagoslova)na kruh i vino da, njegovom snagom, postanu Tijelo i Krv Isusa Krista i da sudionici Euharistije postanu jedno tijelo i jedan duh (neke liturgijske predaje smjestaju ovu epiklezu iza anamneze).

U izvjescu o ustanovljenju Euharistije snaga Kristovih rijeci i djelovanja te sila Duha Svetoga, sakramentalno, pod prilikama kruha i vina, uprisutnjuju njegovo Tijelo i Krv, njegovu zrtvu prinesenu jednom zauvijek na Krizu.

1354mU anamnezi, koja slijedi, Crkva se spominje smrti, uskrsnuca i slavnog dolaska Isusa Krista te prinosi Ocu zrtvu njegova Sina, koja nas s njime pomiruje.

U prosnjama Crkva izjavljuje da se Euharistija slavi u zajednistvu sa svom Crkvom - nebeskom i zemaljskom, zivih i mrtvih, i u zajednistvu s crkvenim pastirima, s papom, mjesnim biskupom, njegovim prezbiterijem i djakonima, kao i sa svim biskupima svijeta zajedno s njihovim Crkvama.

1355mU pricesti, kojoj prethode Gospodnja molitva i lomljenje kruha, vjernici primaju "kruh s neba" i "casu spasenja", Tijelo i Krv Krista koji se predao "za zivot svijeta" (Iv 6,51): Buduci da su ovaj kruh i ovo vino, prema starodrevnom izrazu, bili "euharistirani" (=nad njima je izrecena euharistija), "mi i tu hranu nazivamo Euharistijom te nikomu nije dopusteno blagovati je ako ne vjeruje u istinitost onoga sto ucimo, te ako nije opran kupelju za otpustenje grijeha i novo rodjenje (=ako nije krsten) i ako ne zivi po Kristovu nauku".