VII. Euharistija - "zalog buduce slave"

1402 U jednoj molitvi Crkva klice otajstvu Euharistije ovako: "O sveta gozbo na kojoj se Krist blaguje, slavi se spomen muke njegove, dusa se napunja miloscu i daje nam se zalog buduce slave". Ako je Euharistija spomen Gospodnje Pashe, ako se pricescu s oltara "napunjamo svakim nebeskim blagoslovom i miloscu",to je Euharistija takodjer predudi-onistvo u nebeskoj slavi.

1403 Na Posljednjoj veceri sam je Gospodin usmjerio pogled svojih ucenika prema dovrsenju Pashe u Bozjem kraljevstvu: "A kazem vam: ne, necu od sada piti od ovog roda trsova do onoga dana kad cu ga - novoga - s vama piti u kraljevstvu Oca svojega" (Mt 26,29).Svaki put kad Crkva slavi Euharistiju, ona se sjeca tog obecanja te upravlja pogled prema onome "koji dolazi"(Otk 1,4). Ona vapi za njegovim dolaskom moleci: "Marana tha!" (1 Kor 16,22), "Dodji, Gospodine Isuse!" (Otk 22,20), "Neka dodje tvoja milost i prodje ovaj svijet!"

1404 Crkva zna da Gospodin, vec sada, dolazi u Euharistiji i da je tu, medju nama. No ta je prisutnost skrivena. Zato Euharistiju slavimo "cekajuci blazenu nadu i dolazak Spasitelja nasega Isusa Krista",moleci da svi skupa vjecno "uzivamo u tvojoj slavi, u tvome kraljevstvu, kad otares svaku suzu s nasih ociju; gledajuci tebe, Boga svoga, kakav jesi, bit cemo zauvijek tebi slicni i tebe cemo bez kraja slaviti, po Kristu nasem Gospodinu".

1405 Te velike nade, tj. novih nebesa i nove zemlje gdje prebiva pravednost, nemamo sigurnijeg zaloga i ocitijeg znaka od Euharistije. Uistinu, kad god se slavi ovo otajstvo, "vrsi se djelo nasega otkupljenja"; "lomimo isti kruh koji je lijek besmrtnosti, ustuk protiv smrti, hrana da bi se zauvijek zivjelo u Isusu Kristu".