III. Spoznaja Boga po ucenju Crkve

36 "Nasa sveta majka Crkva cvrsto drzi i uci da se Bog, pocelo i svrha svih stvari, moze s prirodnim svjetlom ljudskog razuma sigurno spoznati iz stvorenih stvari".¹² Bez te sposobnosti covjek ne bi mogao prihvatiti Objavu Bozju. Covjek ima tu sposobnost jer je "na sliku Bozju" stvoren. ¹³

37 Pa ipak je covjeku, u povijesnim okolnostima u kojima se nalazi, veoma tesko upoznati Boga samim svjetlom svoga razuma.

"Jer, premda je ljudski razum, po sebi, stvarno sposoban da dodje do istinite i do sigurne spoznaje, da postoji jedan, osobni Bog, koji svojom providnoscu uzdrzava i upravlja svijetom, te da postoji prirodni zakon, sto ga je Stvoritelj u nasa srca usadio, ipak taj isti razum nailazi na mnoge poteskoce da se uspjesno i plodno sluzi ovom svojom prirodnom moci. Jer istine, koje se ticu Boga i odnosa ljudi s Bogom, potpuno nadilaze red vidljivih stvari, i kad trebaju utjecati na ljudsko djelovanje i oblikovati zivot, traze od covjeka zrtvu i odricanje. U nastojanju da dodje do tih istina ljudskom pak umu smetaju ne samo utjecaj osjetila i maste, nego i neuredne teznje, koje su posljedica istocnoga grijeha. Zato se dogadja, da ljudi glede tih pitanja rado uvjeravaju sami sebe, da je neistinito ili barem dvojbeno ono, sto oni nece da bude istinito".¹⁴

38 Zbog toga je potrebno da covjek bude prosvijetljen Objavom Bozjom ne samo u onome sto nadilazi njegovo shvacanje, nego i u "vjerskim i cudorednim istinama, koje ljudskom razumu nisu po sebi nedohvatne, da bi ih, u sadasnjem polozaju ljudskog roda, svi mogli spoznati bez teskoca, s cvrstom sigurnoscu i bez primjese ikakve zablude".¹⁵