II. Zasto sakrament Pomirenja poslije Krstenja?

1425 "Oprali ste se, posvetili ste se, opravdali ste se u imenu Gospodina nasega Isusa Krista i u Duhu Boga nasega" (1 Kor 6,11). Treba shvatiti velicinu Bozjega dara, primljenog u sakramentima krscanske inicijacije, da se shvati koliko je grijeh nesto nedopustivo za onoga koji se "Kristom zaodjenuo" (Gal 3,27). Ali apostol Ivan kaze: "Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nema u nama" (1 Iv 1,8). K tome, i sam nas Gospodin uci moliti: "Otpusti nam grijehe nase" (Lk 11,4), povezujuci uzajamno oprastanje nasih uvreda s oprostenjem koje ce Bog dati za nase grijehe.

1426 Obracenje Kristu, novo rodjenje u Krstenju, dar Duha Svetoga, Tijelo i Krv Kristova primljeni za hranu, ucinilo nas je "svetim i bez mane pred njim" (Ef 5,27). Ipak, novi zivot primljen u krscanskoj inicijaciji nije uklonio krhkosti i slabosti nase ljudske naravi, niti sklonosti na grijeh koju predaja naziva pozudom (concupiscentia), a koja u krstenicima ostaje, da se, potpomognuti Kristovom miloscu, prokusaju u borbi krscanskoga zivota. To je borba obracenja radi postizanja svetosti i vjecnog zivota na koji nas Gospodin neprestano zove.