III. Obracenje krstenih

1427 Isus poziva na obracenje. Taj poziv je bitna sastojnica navjestaja o Kraljevstvu: "Ispunilo se vrijeme, priblizilo se kraljevstvo Bozje! Obratite se i vjerujte evandjelju!" (Mk 1,15). U propovijedanju Crkve taj se poziv upucuje prije svega onima koji jos ne poznaju Krista i njegova evandjelja. Krstenje je, dakle, poglavito mjesto prvog i osnovnog obracenja. Upravo vjerom u Radosnu vijest i krstenjem covjek se odrice zla i postize spasenje, to jest otpustenje svih grijeha i dar novog zivota.

1428 No, Kristov poziv na obracenje odzvanja i sada trajno u zivotu krscana. To drugo obracenje je trajan zadatak cijele Crkve, koja "u svom krilu obuhvaca gresnike" i koja, "u isti mah sveta i uvijek potrebna ciscenja, neprestano vrsi pokoru i obnovu". To nastojanje oko obracenja nije samo ljudsko djelo: pokret je "raskajanog srca" (Ps 51,19), sto ga milost privlaci i poticeda odgovori milosrdnoj ljubavi Boga koji nas je prvi ljubio.

1429 O tome svjedoci obracenje sv. Petra nakon trokratnog zatajenja svog Ucitelja. Pogled Isusova neizmjernog milosrdja izazvao je u njega suze pokajnice (Lk 22,61), a nakon Gospodinova uskrsnuca i trokratnu potvrdu ljubavi prema njemu. Drugo obracenje ima i zajednicarsku dimenziju. To je jasno iz poziva koji Gospodin upucuje cijeloj jednoj mjesnoj Crkvi: "Obrati se!" (Otk 2,5.16). Sto se tice tih dvaju obracenja sv. Ambrozije kaze da u Crkvi "ima vode i suza: vode Krstenja i suza Pokore".