Table of Contents | Words: Alphabetical - Frequency - Inverse - Length - Statistics | Help | IntraText Library

Katekizam Katolicke Crkve

IntraText CT - Text

  • DRUGI DIO SLAVLJE KRSCANSKOG OTAJSTVA
    • DRUGI ODSJEK SEDAM SAKRAMENATA CRKVE
      • DRUGO POGLAVLJE SAKRAMENTI OZDRAVLJANJA
        • Clanak 4. SAKRAMENT POKORE I POMIRENJA
            • VI. Sakrament Pokore i Pomirenja
Previous - Next

Click here to show the links to concordance

VI. Sakrament Pokore i Pomirenja

1440 Grijeh je prije svega uvreda Boga, prekid zajednistva s njim, ali grijeh u isto vrijeme nanosi stetu i zajednistvu s Crkvom. Zato i obracenje obuhvaca istodobno i Bozje oprostenje i pomirenje s Crkvom; i to sakrament Pokore i Pomirenja izrazava i liturgijski ostvaruje.

BOG JEDINI OPRASTA GRIJEH

1441 Bog jedini oprasta grijehe.Buduci da je Sin Bozji, Isus veli za sebe: "Sin Covjecji ima vlast na zemlji otpustati grijehe" (Mk 2,10); on tu bozansku vlast i vrsi: "Oprosteni su ti grijesi!" (Mk 2,5; Lk 7,48). I ne sa-mo to, nego snagom svoje bozanske vlasti on tu vlast daje i ljudima da je vrse u njegovo ime.

1442 Krist je htio da svekolika njegova Crkva, u molitvi, zivotu i u djelo-vanju, bude znak i orudje oprastanja i pomirenja sto nam ga je on pribavio cijenom svoje krvi. Ipak je vrsenje vlasti odrjesivanja povjerio apostolskoj sluzbi. Njoj je povjerena "sluzba pomirenja" (2 Kor 5,18). Apostol je poslan "u ime Kristovo", a "sam Bog" po njemu potice i preklinje: "Dajte, pomirite se s Bogom!" (2 Kor 5,20).

POMIRENJE S CRKVOM

1443 Isus za vrijeme javnog zivota nije samo oprastao grijehe, nego je obznanjivao i ucinak oprastanja: nakon udijeljenog oprostenja vracao je bivse gresnike u zajednicu Bozjeg naroda, iz koje su grijehom bili udaljeni ili iskljuceni. Jasan znak tome jest sto Isus gresnike pripusta svome stolu; stovise, sam sjeda za njihov stol. Taj postupak na iznenadjujuci nacin izrazava Bozje prastanjei ujedno povratak u krilo Bozjega naroda.

1444 Dajuci apostolima udionistvo u moci oprastanja grijeha, Gospodin im takodjer daje vlast da pomiruju gresnike s Crkvom. Toj crkvenoj dimenziji njihove sluzbe najjasniji je izraz u Kristovoj svecanoj rijeci Simunu Petru: "Tebi cu dati kljuceve kraljevstva nebeskoga, pa sto god svezes na zemlji, bit ce svezano na nebesima, a sto god odrijesis na zemlji, bit ce odrijeseno na nebesima" (Mt 16,19). A ta sluzba "vezivanja i odrjesivanja, predana Petru, ocito je dana i apostolskom zboru zdruzenom sa svojom Glavom".

1445 Rijeci vezati i odrijesiti znace: koga vi iskljucite iz svoga zajednistva, bit ce iskljucen iz zajednistva s Bogom; koga vi ponovno primite u vase zajednistvo, Bog ce ga takodjer primiti u svoje. Pomirenje s Crkvom neodvojivo je od pomirenja s Bogom.

SAKRAMENT OPROSTENJA

1446 Krist je ustanovio sakrament Pokore za sve gresne clanove Crkve, prije svega za one koji nakon Krstenja padnu u teski grijeh i tako izgube krsnu milost, nanoseci ranu i zajednistvu s Crkvom. Njima sakrament Pokore pruza novu mogucnost obracenja i ponovnog dobivanja milosti opravdanja. Zato Oci Crkve predstavljaju ovaj sakrament kao "drugu dasku (spasa) nakon brodoloma gubitka milosti". 1447 Konkretni oblik kako je Crkva vrsila ovu vlast primljenu od Gospodina, kroz vjekove se mnogo mijenao. Pomirenje krscana koji su nakon Krstenja pocinili izrazito teske grijehe (npr. idolopoklonstvo, ubojstvo ili preljub) bilo je u prvim stoljecima vezano uz vrlo strogu disciplinu: pokornici su za svoje grijehe morali vrsiti javnu pokoru, cesto i kroz vise godina, prije nego bi primili pomirenje. Ovom "redu pokornika" (koji se odnosio samo na neke teske grijehe) gresnici su bili rijetko pripustani, u nekim krajevima samo jedan put u zivotu. U 7. stoljecu irski su misionari, nadahnuti monaskom predajom Istoka, u kontinentalnu Europu donijeli "privatnu" praksu pokore, koja prije samoga pomirenja s Crkvom nije zahtijevala javno i dugotrajno vrsenje pokornickih djela. Od tada se sakrament obavlja na tajniji nacin izmedju pokornika i svecenika. Ova nova praksa predvidjala je mogucnost ponavljanja te je tako otvorila put ucestalijem pristupu ovom sakramentu, dopustajuci da se u isto sakramentalno slavlje ukljuci oprostenje teskih i lakih grijeha. To je, eto, u glavnim crtama oblik pokore u Crkvi sve do nasih dana. 1448 U promjenama sto ih je kroz vjekove dozivjela disciplina i slavlje ovog sakramenta, raspoznaje se isto temeljno ustrojstvo. Obuhvaca dva jednako bitna elementa; s jedne strane tu su cini covjeka koji se djelovanjem Duha Svetoga obraca: kajanje, ispovijed i zadovoljstina; s druge strane, tu je Bozje djelovanje po zahvatu Crkve koja po biskupu i njegovim prezbiterima u ime Isusa Krista daje oprostenje grijeha i odredjuje nacin zadovoljstine; ona takodjer moli za gresnika i skupa s njim cini pokoru. Gresnik na taj nacin biva izlijecen i ponovno vracen u crkveno zajednistvo.

1449 Obrazac odrjesenja upotrebljavan u latinskoj Crkvi, izrazava bitne elemente ovog sakramenta: milosrdni Otac izvor je svakog oprostenja. Po Pashi svoga Sina i daru svoga Duha te po molitvi i sluzenju Crkve, on izvrsuje pomirenje gresnika: Bog, milosrdni Otac, pomirio je sa sobom svijet

smrcu i uskrsnucem svojega Sina,

i izlio je Duha Svetoga za otpustenje grijeha.

Neka ti po sluzenju Crkve on udijeli oprostenje i mir.

I ja te odrjesujem od grijeha tvojih

u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.




Previous - Next

Table of Contents | Words: Alphabetical - Frequency - Inverse - Length - Statistics | Help | IntraText Library

Best viewed with any browser at 800x600 or 768x1024 on Tablet PC
IntraText® (V89) - Some rights reserved by EuloTech SRL - 1996-2007. Content in this page is licensed under a Creative Commons License