VII. Cini pokornika

1450 "Pokora obvezuje gresnika da dragovoljno prihvati sve njezine dijelove: u svom srcu kajanje, u svojim ustima ispovijed; te u svom vladanju potpunu poniznost i plodnu zadovoljstinu".

KAJANJE

1451 Medju pokornikovim cinima kajanje je na prvome mjestu. To je "bol duse i osuda pocinjenog grijeha s odlukom vise ne grijesiti".

1452 Kada proizlazi iz ljubavi prema Bogu, ljubljenom iznad svega, naziva se "savrsenim kajanjem" ( iz ljubavi prema Bogu, contritio). To kajanje oprasta lake grijehe; a postize oprostenje i teskih grijeha ako ukljucuje cvrstu odluku pristupiti sakramentalnoj ispovijedi, cim to bude moguce.

1453 Kajanje zvano "nesavrseno" (attritio) takodjer je dar Bozji, poticaj Duha Svetoga. Nastaje kao posljedica promatranja odvratnosti grijeha ili iz straha od vjecne osude i drugih kazni koje gresniku prijete (kajanje iz straha). Kada se tako potrese savjest, to moze pokrenuti unutarnje mijenjanje koje ce se, djelovanjem milosti, dovrsiti u sakramentalnom odrjesenju. Samim nesavrsenim kajanjem, ipak, ne postize se oprostenje teskih grijeha, ali ono stvara raspolozenje da ga primimo u sakramentu Pokore. 1454 Dobro je za primanje ovog sakramenta pripremiti se ispitom savjesti, u svjetlu Bozje rijeci. Za tu svrhu najprikladniji ce se tekstovi naci u moralnoj katehezi evandjelja i apostolskih poslanica: u govoru na gori i apostolskim poukama.

ISPOVIJED GRIJEHA

1455 Ispovijed (priznanje) grijeha, i sa cisto ljudskog gledista, oslobadja nas i olaksava nase pomirenje s drugima. Tim priznanjem covjek se suceljava sa grijesima zbog kojih se osjeca krivim; preuzima odgovornost za njih i na taj nacin se ponovno otvara Bogu i zajednistvu Crkve da sebi omoguci novu buducnost.

1456 Priznanje grijeha sveceniku bitni je dio sakramenta Pokore: "Pokornici moraju u ispovijedi nabrojiti sve smrtne grijehe kojih su svjesni nakon sto su se pomno ispitali, cak i ako je rijec o najtajnijim grijesima i pocinjenim samo protiv dviju zadnjih od Deset Bozjih zapovijedi,jer ponekad ti grijesi teze ranjavaju dusu te su opasniji od onih koji se cine javno": Kad Kristovi vjernici nastoje ispovjediti sve grijehe kojih se sjecaju, sve ih bez sumnje predocuju bozanskom milosrdju da im ih oprosti. Naprotiv, koji rade drugacije te svjesno zataje neki grijeh, ne predlazu bozanskoj dobroti nista sto bi im mogla po sveceniku oprostiti. Jer "ako se bolesnik stidi otkriti lijecniku ranu, ovaj ne moze lijeciti sto ne poznaje".

1457 Prema crkvenoj zapovijedi, "svaki vjernik, posto je dosao u godine rasudjivanja, obvezan je barem jedanput godisnje iskreno ispovijediti svoje teske grijehe".Tko je svjestan da je ucinio jedan smrtni grijeh, ne smije primiti svetu pricest, pa makar osjecao veliko kajanje, a da prethodno nije primio sakramentalno odrjesenje,osim ako se radi o teskom razlogu da se pricesti, a nije mu moguce pristupiti sveceniku.Djeca treba da pristupe sakramentu Pokore prije nego po prvi put prime svetu pricest. 1458 Ispovijed svakodnevnih pogresaka (lakih grijeha), premda nije nuzno potrebna, Crkva je ipak zivo preporucuje.Redovita ispovijed lakih grijeha pomaze nam da oblikujemo savjest, da se borimo protiv zlih sklonosti, da dopustimo Kristu da nas lijeci te da napredujemo u zivotu Duha. Primajuci cesce po ovom sakramentu dar Oceva milosrdja, poticani smo da i sami budemo milosrdni poput njega: Tko priznaje svoje grijehe i osudjuje ih, vec djeluje s Bogom. Bog osudjuje tvoje grijehe, pa ako ih i ti osudjujes, ujedinjujes se s Bogom. Covjek i gresnik su kao dvije stvari: covjek je djelo Bozje, a gresnik je djelo covjekovo. Unisti sto si ti ucinio, da bi Bog spasio sto je on ucinio (...). Kad pocnes osjecati odvratnost nad onim sto si ucinio, tada zapocinju tvoja dobra djela, jer osudjujes svoja zla djela. Dobra djela zapocinju ispovijedju zlih djela. Cinis istinu i tako dolazis k svjetlu.

ZADOVOLJSTINA

1459 Mnogi grijesi nanose stetu bliznjemu. Treba uciniti sto je moguce da se steta nadoknadi (npr. vratiti ukradene stvari, popraviti dobar glas oklevetanom, izlijeciti rane). To je zahtjev obicne pravednosti. Osim toga grijeh ranjava i slabi samoga gresnika, kao i njegove odnose s Bogom i bliznjim. Odrjesenje brise grijeh, ali ne popravlja sve nerede sto ih je grijeh uzrokovao.Gresnik, nakon sto je rasterecen od grijeha, jos treba ponovno steci puno duhovno zdravlje. Mora, dakle, uciniti nesto vise da ispravi svoje krivnje: na prikladan nacin treba "zadovoljiti" ili "okajati" svoje grijehe. Ta zadovoljstina zove se takodjer "pokora".

1460 Pokora koju ispovjednik nalaze treba voditi racuna o osobnom stanju pokornika i traziti njegovo duhovno dobro. Koliko je moguce, treba odgovarati tezini i naravi pocinjenih grijeha. Moze to biti: molitva, milodar, djela milosrdja, usluga bliznjemu, svojevoljna odricanja, zrtve, te narocito strpljivo prihvacanje kriza koji moramo nositi. Takve nam pokore pomazu da se suoblicimo Kristu koji je bio pomirnica za nase grijehejednom zauvijek. One nam omogucuju da postanemo subastinici uskrsloga Krista jer "s njime zajedno trpimo" (Rim 8,17): Zadovoljstina, koju vrsimo za svoje grijehe, i nije tako nasa da ne bi bivala po Isusu Kristu: mi, iako sami od sebe ne mozemo nista, uz suradnju Onoga koji nas jacaipak mozemo sve. Tako covjek nema cime bi se hvalio, nego sva nasa "slava" je u Kristu (...): u njemu pruzamo zadovoljstinu donoseci "plodove dostojne pokore" (Lk 3,8), i ti plodovi od njega imaju snagu, on ih prinosi Ocu, i po njemu su od Oca primljeni.