III. Slavlje sakramenta

1517 Bolesnicka je pomast, kao i svi sakramenti, liturgijsko i zajedni-carsko slavlje, bilo da biva u obitelji, bolnici ili crkvi, bilo za samo jednog bolesnika ili za skupinu nemocnika. Veoma je prikladno da se slavi unutar euharistije kao spomen-cina Gospodnjeg Vazma. Ako to okolnosti svjetuju, slavlju ovog sakramenta moze prethoditi sakrament pokore, a za njim uslijediti euharistija. Kao sakrament Kristova vazma, euharistija bi trebala uvijek biti posljednji sakrament na zemaljskom putovanju, "popudbina" za "prelazak" u vjecni zivot.

1518 Rijec i sakrament jesu nerazdvojiva cjelina. Sluzba Rijeci, kojoj prethodi pokornicki cin, uvodi u slavlje. Kristove rijeci i apostolsko svjedocenje ozivljuju vjeru bolesnika i zajednice da bi od Gospodina iskali snagu njegova Duha.

1519 Slavlje sakramenta ima ove glavne dijelove: "starjesine Crkve" (Jak 5,14) - u sutnji - polazu ruke na bolesnike; nad bolesnicima mole u vjeri Crkve; to je epikleza vlastita ovom sakramentu; slijedi pomazanje uljem, sto ga je, ako je moguce, blagoslovio biskup.

Ti liturgijski cini ukazuju koju milost ovaj sakrament daje bolesnima.