IV. Ucinci slavlja ovog sakramenta

1520 Posebni dar Duha Svetoga. Osnovna milost ovog sakramenta jest milost potpore, mira i ohrabrenja za nadvladavanje tegoba vlastitih teskoj bolesti ili starackoj nemoci. Ta milost je dar Duha Svetoga koja obnavlja pouzdanje i vjeru u Boga, jaca protiv napasti Zloga, to jest napasti obeshrabrenja i tjeskobe smrti. Ta potpora Gospodnja snagom njegova Duha privodi bolesnika k ozdravljenju duse, a takodjer i tijela, ako je to volja Bozja. I povrh toga "ako je sagrijesio, oprostit ce mu se" (Jak 5,15).

1521 Sjedinjenje s mukom Kristovom. Po milosti ovog sakramenta bolesnik prima snagu i dar da se tjesnje sjedini s Kristovom mukom: bolesnik na neki nacin biva posvecen da donosi plodove po suoblicenju s otkupiteljskom Kristovom mukom. Trpljenje, posljedica istocnog grijeha, prima novi smisao: postaje udionistvo u Kristovu spasiteljskom djelu.

1522 Milost crkvenog zajednistva. Bolesnici koji prime ovaj sakrament dragovoljno se "sjedinjuju s Kristovom mukom i smrcu i tako pridonose dobru Bozjeg naroda". Slaveci ovaj sakrament Crkva se, u opcinstvu svetih, zauzima za bolesnikovo dobro, a bolesnik, po milosti sakramenta, sa svoje strane pridonosi posvecenju Crkve i dobru svih ljudi za koje Crkva trpi i za koje se, po Kristu, prinosi Bogu Ocu.

1523 Priprava za posljednji prijelaz. Ako se sakrament bolesnicke pomasti dijeli svima koji podnose teske bolesti i slabosti, s vise razloga daje se onima koji su na izlazu iz ovog zivota ("in exitu vitae constituti"), tako da se nazivao i sakramentom umirucih (zapravo izlazecih - sacramentum exeuntium). Sakrament bolesnicke pomasti dovrsuje nase suoblicenje sa smrcu i uskrsnucem Kristovim, sto ga je sakrament krstenja zapoceo. On nadopunjuje sveta pomazanja koja obiljezavaju sav zivot krscana: krsno je pomazanje u nama zapecatilo novi zivot, a krizmeno nas ojacalo za zivotnu borbu; ovo posljednje pomazanje je poput cvrste utvrde koja brani svrsetak nasega zemaljskog zivota u vidu zadnjih borbi pred ulazak u Ocinski dom.