I. Zasto ime Sakrament Reda?

1537 Rijec Red, u rimskoj starini, oznacavala je tijela (drustva) ustrojena u gradjanskom smislu, osobito tijelo onih koji vladaju. Ordinatio znaci ukljucivanje u neki ordo. U Crkvi ima uspostavljenih tijela koje Predaja, ne bez oslonca na Sveto pismo,naziva od najdrevnijih vremena taxeis (u grckom), ordines (u latinskom): tako liturgija govori o ordo episcoporum (biskupski red), o ordo presbyterorum (prezbiterski red), o ordo diaconorum (djakonski red). I neke druge skupine dobivaju naziv ordo: katekumeni, djevice, supruznici, udovice...

1538 Ukljucivanje u neko od tih crkvenih tijela vrsilo se obredom zvanim ordinatio, vjerskim i liturgijskim cinom koji je bio posveta, blagoslov ili sakrament. Danas je rijec ordinatio [redjenje] pridrzana sakramentalnom cinu koji ukljucuje u red biskupa, prezbitera i djakona, i koji je vise nego jednostavni izbor, imenovanje, delegacija ili postavljanje sa strane zajednice, jer podjeljuje dar Duha Svetoga koji omogucava vrsenje "svete vlasti" (sacra potestas), a ta vlast moze dolaziti samo od Krista, preko njegove Crkve. Redjenje se zove i consecratio jer se radi o odredjenom odvajanju i uvodjenju u sluzbu (investitura) sa strane samoga Krista, za njegovu Crkvu. Biskupovo polaganje ruku, zajedno s posvetnom molitvom, vidljivi je znak toga posvecenja.