II. Sakrament Reda u naumu spasenja

SVECENISTVO STAROG ZAVJETA

1539 Izabrani je narod Bog ustanovio kao "kraljevstvo svecenikâ, narod svet" (Izl 19,6). Ali unutar izraelskog naroda Bog je izabrao jedno od dvanaest plemena, Levijevo pleme, odvajajuci ga za bogostovnu sluzbu; sam Bog je njegova bastina. Poceci starozavjetnog svecenistva posveceni su posebnim obredom. Njime su svecenici "postavljeni za ljude u odnosu prema Bogu, da prinose darove i zrtve za grijehe".

1540 Iako je ustanovljeno za navijestanje Bozje rijeci i za uspostavljanje zajednistva s Bogom po zrtavama i molitvama, to svecenistvo ipak nije bilo sposobno ostvariti spasenje jer je moralo neprekid.o prinositi zrtve i nije moglo dovesti do konacnog posvecenja, koje ce samo Kristova zrtva ostvariti.

1541 Crkvena liturgija ipak vidi u Aronovu svecenistvu i u levitskoj sluzbi, kao i u uspostavi sedamdesetorice muzeva, sliku novozavjetnog svecenistva. Tako Crkva, u latinskom obredu, u posvetnoj molitvi kod biskupskog redjenja moli: "Boze i Oce Gospodina nasega Isusa Krista, Oce milosrdja i Boze svake utjehe, koji u visinama stanujes a nizine motris; ti sve znades prije no sto se dogodi; ti si milosnom Rijecju svojom u Crkvi pravila usadio; od iskona si rod pravednika predodredio da bude od Abrahama; prvake si i svecenike postavljao i svetista svoja nisi ostavio bez sluzbe, od pocetka se svijeta proslavljas u onima koje odabires". 1542 U redjenju prezbitera Crkva moli: "Tako su se i u Starome zavjetu razvijali stupnjevi svecenstva i sluzbe levita u iscekivanju novog otajstva: na celo narodu postavio si velike svecenike da ga vode, a druge si ljude odabrao da im pomazu i imaju udjela u njihovoj sluzbi. Ti si prenio Mojsijev duh sedamdesetorici ljudi punih mudrosti da bi on sam, uz njihovu pomoc, lakse upravljao brojnim narodom za vrijeme putovanja kroz pustinju. Aronovim si sinovima predao izobilje Oceve punine: da bude dosta svecenika za prinosenje spasonosnih zrtava i obavljanje ostalih sluzbi". 1543 A u posvetnoj molitvi redjenja djakona Crkva ispovijeda: "Odredio si da za vrsenje svete sluzbe vojuju sluzbenici rasporedjeni u tri stupnja. U Starom zavjetu ti si izabrao Levijeve sinove da vrse sluzbu u svetom satoru i zauvijek posjeduju dio koji im je pripao: bastina vjecnog blagoslova".

JEDINO KRISTOVO SVECENISTO

1544 Sve slike starozavjetnog svecenistva ispunile su se u Isusu Kristu, koji je jedini "Posrednik izmedju Boga i ljudi" (1 Tim 2,5). Melkisedeka, "svecenika Boga Svevisnjega" (Post 14,18), krscanska predaja smatra praslikom svecenistva Krista, jedinog "velikog svecenika po redu Melkisedekovu" (Heb 5,10; 6,20), "svetog, neduznog, neokaljanog" (Heb 7,26), koji "jednim uistinu prinosom zasvagda usavrsi posvecene" (Heb 10,14), tj. svojom jedinom zrtvom na krizu.

1545 Kristova je otkupiteljska zrtva jedna jedina, i izvrsena jednom zauvijek. Pa ipak ona postaje prisutna u euharistijskoj zrtvi Crkve. Isto je i s jedinim svecenistvom Isusa Krista: ono se po ministerijalnom svecenistvu uprisutnjuje a da se pri tom ne umanjuje jedinstvenost Kristova svecenistva. "Naime, samo je Krist pravi svecenik, drugi su samo njegovi sluzbenici".

DVOJAKO SUDIONISTVO U JEDINSTVENOM KRISTOVU SVECENISTVU

1546 Krist, veliki svecenik i jedini posrednik, ucinio je Crkvu "kraljevstvom i svecenicima Bogu i Ocu svojemu" (Otk 1,6). Cjelokupna je zajednica vjernika, kao takva, svecenicka. Vjernici, svatko prema svome pozivu, vrse svoje svecenistvo sudjelovanjem u Kristovu svecenickom, prorockom i kraljevskom poslanju. Vjernici su po sakramentima krstenja i potvrde "posveceni da budu (...) sveto svecenstvo".

1547 Ministerijalno ili hijerarhijsko svecenistvo biskupa i prezbitera i opce svecenistvo svih vjernika, iako "i jedno i drugo, svako na svoj nacin, imaju dio u Kristovu svecenistvu", ipak se izmedju sebe bitno razlikuju, iako su "u medjusobnom odnosu". U kojem smislu? Dok se opce svecenistvo vjernika ostvaruje kroz razvijanje krsne milosti, zivot vjere, nade i ljubavi, zivot po Duhu, ministerijalno je svecenistvo u sluzbi opcega svecenistva, i u vezi je s razvijanjem krsne milosti svih krscana. Ono je jedno od sredstava kojima Krist nastavlja izgradjivati i voditi svoju Crkvu. To je razlog da se ono prenosi posebnim sakramentom, sakramentom Reda.

U OSOBI KRISTA - GLAVE

1548 U crkvenoj sluzbi zaredjenog sluzbenika sam Krist je nazocan svojoj Crkvi kao Glava svoga tijela, Pastir svoga stada, Veliki svecenik otkupiteljske zrtve, Ucitelj Istine. To Crkva izrazava kad kaze da svecenik snagom sakramenta reda djeluje in persona Christi Capitis (u osobi Krista-glave): Isti je svecenik, Isus Krist, koga zamjenjuje njegov sluzbenik. Ako je ovaj, po svojem svecenickom posvecenju koje je primio, postao doista slican vrhovnom sveceniku, ima vlast djelovati snagom samoga Krista kojega predstavlja (virtute ac persona ipsius Christi).

Krist je izvor svakog svecenistva: jer svecenik Starog zakona bio je slika Isusa Krista, a svecenik Novog zavjeta djeluje u Kristovoj osobi. 1549 Po sluzbi reda, osobito biskupâ i prezbitera, postaje vidljiva nazocnost Krista kao Glave Crkve u zajednici vjernika. Prema lijepoj izreci sv. Ignacija Antiohijskog, biskup je typos tou Patros, ziva slika Boga Oca.

1550 Ta Kristova nazocnost u sluzbeniku ne smije se shvatiti tako kao da bi on po njoj bio zasticen od svih ljudskih slabosti, od duha gospodovanja, od pogresaka, cak i od grijeha. Snaga Duha Svetoga ne jamci na isti nacin za sve cine sluzbenika. Dok je u sakramentalnim cinima to jamstvo dano tako da cak ni grijeh sluzbenika ne moze zaprijeciti ucinke milosti, postoje mnogi drugi cini u kojima ljudski biljeg sluzbenika ostavlja tragove koji nisu uvijek znak vjernosti evandjelju i koji prema tome mogu stetiti apostolskoj plodnosti Crkve.

1551 To svecenistvo jest ministerijalno. "A ona duznost koju je Gospodin povjerio pastirima svoga naroda pravo je sluzenje". Potpuno je usmjereno prema Kristu i prema ljudima. Potpuno ovisi o Kristu i o njegovu jedinom svecenistvu i ustanovljeno je na korist ljudima i crkvenoj zajednici. Sakrament reda podjeljuje "svetu vlast", koja nije drugo doli Kristova vlast. Vrsenje te vlasti mora se dakle ravnati prema uzoru Krista koji je iz ljubavi postao posljednji i sluga svima. "Gospodin je jasno rekao da je skrb za njegovo stado mjerilo ljubavi prema njemu".

"... U IME SVE CRKVE"

1552 Ministerijalno svecenistvo nema samo zadacu da zastupa Krista - Glavu Crkve - pred zajednicom vjernika; ono i djeluje u ime citave Crkve kad upravlja Bogu molitvu Crkve, a osobito kad prinosi euharistijsku zrtvu.

1553 Izraz "u ime sve Crkve" ne znaci da su svecenici izaslanici zajednice. Molitva i prinos Crkve nerazdvojivi su od molitve i prinosa Krista, njezine Glave. To je uvijek Kristova sluzba u njegovoj Crkvi i po njoj. Cijela Crkva, Tijelo Kristovo, moli i prinosi se "po Kristu, s Kristom i u Kristu", u jedinstvu Duha Svetoga, Bogu Ocu. Cijelo tijelo, caput et membra (glava i udovi), moli i prinosi se; zato oni koji, u Tijelu, vrse posebnu sluzbu, nazivaju se sluzbenicima ne samo Krista nego i Crkve. Upravo stoga sto ministerijalno svecenistvo predstavlja Krista, ono moze predstavljati Crkvu.