III. Cenidbena privola

1625 Cenidbeni savez sklapaju kr teni mu karac i cena, slobodni za sklapanje cenidbe, slobodno izrazuju i svoju privolu. ùBiti slobodan” znaÀi:

ó ne biti podlocan prisili;

ó biti bez zapreka na temelju naravnog ili crkvenog zakona.

1626 Crkva smatra uzajamnu privolu meäu mladencima nucnim Àimbenikom ùkoji Àini cenidbu”.131 Nema li privole, nema ni cenidbe.

1627 Privola je ùÀin volje kojim se suprucnici uzajamno darivaju i primaju”:132 ùUzimam te za ju cenu” - ùUzimam te za svoga muca”.133 Ta privola koja uzajamno vezuje suprucnike, nalazi svoje ispunjenje u À kojim njih dvoje postaju ùjedno tijelo”.134

1628 Privotreba biti Àin volje svake ugovorne stranke, slobodan od nasilja ili te ke izvanjske prisile.135 Nikoja ljudska vlase moce tu privolu nadomjestiti.136 Nedostaje li ta sloboda, cenidba je nevaljana.

1629 Zbog toga (ili iz drh razloga koji cenidbu Àine ni tavnom ili kao da je n bilo),137 nakon to nadlecni crkveni sud istraci sluÀaj, Crkva moce proglasiti ùni tavnost cenidbe”, to znaÀi izjaviti da cenidbe nije ni o. U tom sluÀaju dotiÀni mu karac i cena slobodni su sklapati druge cenidbene veze, s time da po tuju naravne obaveze koje bi proistekle iz prethodnog sjedinjenja.138

1630 Sve enik (ili äakon) koji prisustvuje vjenÀanju prima od mladenaca privolu u ime Crkve i u ime Crkve daje blagoslov. NazoÀt crkvenog slucbenika (kao i svjedok ) vidljivo istiÀe da je cenidba crkvena stvarnost.

1631 To je razlog zbog kojega Crkva za svoje vjernike redovito traci crkveni oblik vjenÀanja.139 Vi e je razloga tome u prilog:

ó Sakramentalno spanje cenidbe je liturgijski Àin. Prikladno je, dakle, slaviti je u javnom crkvenom bogoslucju.

ó Cenidba uvodi u odreäeni crkveni stalec, u Crkvi uspostavlja meäu suprucnicima kao i prema djeci stanovita prava i ducnosti.

ó Budu i da je cenidba u Crkvi odreäeni stalec, potrebno je imati o njoj sigurnost (otud obveza nazoÀnosti svjedok ).

ó Javnost privole titi jednom dano ùda” i pomace da mu suprucnici ostanu vjerni.

1632 Da suprucniÀko ùda” bude Àin odgovoran i slobodan, i da cenidbeni savez ima Àvrste i trajne ÀovjeÀne i kr  anske temelje, priprava za brak od osnovne je vacnosti. Povla teni su put toj pripravi primjer i nauk roditelja i obitelji.

Uloga pastira i kr  anske zajednice kao ùBocje obitelji” nucna je za preno enje ljudskih i kr  anskih vrijednosti braka i obitelji,140 to vi e to u na e doba mnogi mladi imaju iskustvo o razorenim ognji tima koja vi e ne jamÀe dovoljno tu pripravu: Mlade trebosobito u krilu njihovih obitelji, prikladno i na vrijeme pouÀiti o dostojanstvu braÀne ljubavi, o njezinoj zada i i njezinim izrazima, kako bi, odgojeni u po tivanju Àisto e, mogli u pravo doba prije i od Àasnog zaruÀni tva u brak.141

MJE OVITE CENIDBE IzliÀiTOST VJERE

1633 U MNOGIM JE ZEMLJAMA Dosta Àesto sklapanje mje ovitih cenidbi (izmeäu katolika i kr tenog nekatolika). Takva cenidba traci osobitu pozornost i suprucnika i du obricnika. SluÀaj pak cenidbe s razliÀito  u vjere (izmeäu katolika i nekr tenog) iziskuje jo ve u opreznost.

1634 Razlicita vjeroispovijest supruznika ne predstavlja nesavladivu zapreku za zenidbu, ukoliko im uspije povezati sto je svako od njih primilo u vlastitoj zajednici, i jedno od drugoga nauciti na koji nacin svako od njih zivi svoju vjernost Kristu. Ali ipak ne treba omalovaziti teskoce mjesovitih zenidbi. One proizlaze iz cinjenice da podjela medju krscanima jos nije prevladana. Supruzi se izlazu opasnosti da drama krscanske nesloge odjekne i unutar njihova doma. Razlicitost vjere moze te teskoce samo povecati. Vjerska razmimoilazenja, drugacije poimanje zenidbe i drugacije religijsko misljenje i osjecaj mogu biti izvorom bracnih napetosti, osobito glede odgoja djece. Tada se moze javiti i napast: vjerska ravnodusnost.

1635 Prema vazecem pravu latinske Crkve, za dopustenost mjesovite zenidbe trazi se izricito dopustenje crkvene vlasti.142 U slucaju razlicitosti vjere za valjanost zenidbe trazi se izricit oprost od zapreke.143 To dopustenje i taj oprost pretpostavljaja obje strane poznaju i ne iskljucuju bitne svrhe i svojstva zenidbe kao i obveze kojeeuzima katolicka stranka glede krstenja i odgoja djece u Katolickoj Crkvi.144

1636 U mnogim krajevima, zahvaljujuci ekumenskom dijalogu, zainteresiranrscanske zajednice mogle su organizirati zajednicku pastvu za mjesovite zenidbe. Zadaca joj je pomagati doticnim parovima da bi mogli svoje osebujno stanje zivjeti u svjetlu vjere. Treba im takodjer pomagati svladavati napetosti izmedju obveza sto ih supruznici imaju jedno prema drugome i prema svojim crkvenim zajednicama. Treba takodjer poticati razvoj onoga sto im je u vjeri zajednicko i postovanje onoga u cemu se razlikuju.

1637 U brakovima s razlicitoscu vjere katolicki supruznik ima narocit zadatak. Doista "muz nevjernik posvecen je zenom i zena nevjernica posvecena je bratom" (1 Kor 7,14). Velika je radost za krscanskog supruznika i za Crkvu ako to "posvecivanje" dovede do slobodnog obracenja drugog supruznika na krscansku vjeru.145 Iskrena bracna ljubav, ponizno i strpljivo zivljenje obiteljskih kreposti i ustrajna molitva mogu supruznika koji nije vjernik pripremiti za primanje milosti obracenja.