IV. Ucinci sakramenta zenidbe

1638 "Iz valjane zenidbe nastaje medju zenidbenim drugma veza koja je po svojoj naravi trajna i iskljuciva; osim toga, u krscanskoj se zenidbi drugovi posebnim sakramentom okrepljuju i kao posvecuju za duznosti i dostojanstvo svojega staleza".146

ZENIDBENI VEZ

1639 Privolu kojom se zenidbeni drugovi uzajamno daju i prihvacaju, zapecacuje sam Bog.147 Iz njihova saveza "radja se, takodjer pred drustvom, ustanova koja je po Bozjoj odredbi trajna".148 SupriCKI SAVEZ UKLJucen je u savez Boga s ljudima: "Prava bracna ljubav uzdignuta je u bozansku ljubav".1

1640 Zenidbeni vez uspostavljen je, dakle, od samoga Boga, tako da medju krstenima sklopljena i rsena zenidba nikad ne moze biti razrijesena. Taj vez, koji proizlazi od slobodnoga ljudskog cina supruznika zvrsenja zenidbe, neopoziva je stvarnost iz koje proizlazi savez, zajamcen Bozjom vjernoscu. Crkva nema vlasti izjasnjavati se suprotno toj odredbi Bozje mudrosti.150

MILOST SAKRAMENTA ZENIDBE

1641 "Krscanski supruznici (...) imaju u svom zivotnom polozaju i u svom stalezu vlastit dar u Bozjem narodu."151 Ta milost vlastita sakramentu zenidbe namijenjena je usavrsavanju suZNICKE LJUBAVI, JACANJU NJihova nerazrjesiva jedinstva. Snagom te milosti oni "se uzajamno pomazu za postizanje svetosti u bracnom zivote u prihvacanju i odgoju djece".152

1642 Krist je izvor te milosti. "Kao sto je nekoc sam Bog savezom ljubavi i vjernosti prisao svome narodu, tako sada Spasitelj ljudi i Zarucnik Crkve po sakramentu zenidbe dolazi usus krscanskim supruzima".153 On ostaje s njima, daje im snage da ga slijede uzimajuci na se svoj kriz, da se nakon padova ponovno dizu, da si uzajamno oprastaju, da nose terete jedno drugoga,154 da budu "podni (...) jedni drugima u strahu Kristovu" (Ef 5,21) te se ljube ljubavlju nadnaravnom, njeznom i plodnom. U radostima njihove ljubavi i obiteljskog zivota on im vna ovome svijetu daje predokus svadbene gozbe Jaganjceve: Kako bih mogao izraziti srecu toga braka sto ga Crkva sjedinjuje, euharistijska zrtva utvrdjuje, blagoslov pecati, andjeli navijestaju a nebeski Otac prihvaca? Kakav li su par dvoje vjernika sjedinjeni istom nadom, istom ceznjom, istim obdrzavanjem, istim sluzenjem! Oboje su djeca istoga Oca, sluzitelji istoga Gospodara; nema tu nikakve podjele ni u duhu ni u tijelu. Dapace, zaista su dvoje u samo jednom tijelu i gdje je tijelo jedno, jedan je i duh.155