V. Dobra i zahtjevi bracne ljubavi

1643 "Bracna ljubav ukljucuje cjelinu u koju ulaze sve sastojnice osobe - zov tijela i nagona, snaga osjecaja i strastiznja duha i volje-; ona smjera duboko osobnom jedinstvu, koje - nadilazeci sjedinjenje u jednom tijelu - vodi do punog jedinstva srca i duse. Ta ljubav trazi nerazrjesivost i vjernost u uzajamnom neopozivu darivanju te se otvara plodnosti. Rijec je ukratko o redovitim znacajkama svake bracne ljubavi, ali s novim znacenjem koje ju ne samo cisti i ucvrscuje, nego je takodjer toliko uzvisuje te ona postaje izrazom upravo krscanskih vrijednosti".156

JEDINSTVO I NERAZRJESIVOST ZENIDBE

1644 Ljubav medju supruzima po svojoj naravi iziskuje jedinstvo i nerazrjesivost njihova osobnoga zajednistva koje ukljue SAV NJIHOV ZIVOT: "TAKO VISE NISU dvoje, nego jedno tijelo" (Mt 19,6).157 Oni su "pozvani trajno rasti u svome zajednistvu, u svakodnevnoj vjernosti bracnom obecanju potpunog uzajamnog dara".158 To ljudsko zajednistvo potvrdjene, ocisceno i k savrsenstvu privedeno zajednistvom u Isusu Kristu, sto ga daje sakrament braka. Ono se produbljuje zivljem zajednicke vjere i zajednickim primanjem pricesti.

1645 "Zenidbeno jedinstvo koje Gospodin potvrdjuje, jasno se ocituje takodjer u jednakom osobnom dostojanstvu kako muskarca tako i zene, sto ga treba priznati u uzajamnoj i punoj ljubavi".159 Mnogozenstvo se protivi tom jednakom dostojanstvu i jedinoj i iskljucivoj bracnoj ljubavi.160

VJERNOST BRACNE LJUBAVI

1646 Bracna ljubav po samoj svojoj nvi trazi od supruznika nepovredivu vjernost. To je posljedica dara samih sebe kojim su se UZNICI JEDNO DRUGOME DARovali. Ljubav zeli biti neopoziva. Ne moze biti "do drugacije odredbe". "To prisno sjedinjenje, kao uzajamno darivanje dviju osoba, i dobro djece zahtijevaju punu vjernost bracnih drugova i njihovo nerazdruzivo jedinstvo".161

1647 Najdublji je tome razlog Bozja vjernost savezu i Kristova vjernost Crkvi. Sakrament zenidbe osposobljuje zenidbene drugove da tu vjernost predstavljajda je svjedoce. Od sakramenta, nerazrjesivost zenidbe dobiva nov i dublji smisao.

1648 Moze izgledati tesko, cak nemoguce, za cijeli se zivot vezati uz jedno ljudsko bice. Stoga je jos potrebnije navijestati dobru vijest da nas Bog ljubi potpunom i neopozivom ljubavlju, da su supruznici dionici te ljubavi, da ih Bog vodi i podupire te po svojoj vjernosti mogu oni biti svjedoci vjerne ljubavi Bozje. Muz i zena koji Bozjom miloscu, cesto u vrlo teskim uvjetima, daju takvo svjedocanstvo zasluzuju zahvalnost i potporu crkvene zajednice.162 1649 Ipak ima prilika kada bracni suzivot postaje prakticki nemoguc iz najrazlicitijih razloga. U takvim slucajevima Crkva dopusta tjelesnu rastavu i prekiajednickog stanovanja. Supruznici ne prestaju biti muz i zena pred Bogom; i nisu slobodni za sklapanje novih veza. U tako teskom stanju najbolje bi rjesenje bilo - ako je moguce - pomiriti se. Krscanska je zajednica pozvana pomagati tim osobama da u takvu stanju zive krscanski, u vjernosti zenidbenom vezu koji ostaje nerazrjesiv.163

1650 U nase doba u mnogim zemljama brojni katolici pribjegavaju razvodu po gradjanskim zakonima te gradjanski sklapaju novu vezu. Vjerna rijeci Isusa Kri "Tko otpusti svoju zenu pa se ozeni drugom, cini prema prvoj preljub; i ako zena napusti svoga muza pa se uda za drugoga, cini preljub" Mk 10,11-12), Crkva drzi da ne moze priznati valjanom novu vezu ako je prvi brak bio valjan. Ako su se rastavljeni gradjanski ponovno vjencali, nalaze se u stanju koje se objektivno protivi Bozjemu zakonu. Stoga ne mogu pristupati euharistijskoj pricesti dokle god traju takve prilike. Iz istog razloga ne mogu preuzimati stanovite crkvene odgovornosti. Ne moze im se udijeliti ni pomirenje u sakramentu pokore, osim onima koji se pokaju sto su povrijedili znak Saveza i vjernosti Kristu, obvezavsi se zivjeti u potpunoj uzdrzljivosti.

1651 Prema krscanima koji zive u takvu stanju i koji cesto cuvaju vjeru te zele krscanski odgajati djecu, svecenici i sva zajednica trebaju iskazivati pozornu skrb kako se oni ne bi osjecali odijeljenima od Crkve, u cijem zivotu mogu i trebaju kao krstenici sudjelovati: Treba ih poticati na slusanje rijeci Bozje, na sudjelovanje u misnoj zrtvi, na ustrajnost u molitvi, da podupiru dobrotvorne pothvate i one sto ih zajednica poduzima u prilog pravde, da odgajaju djecu u krscanskoj vjeri, da gaje duh i djela pokore, da tako iz dana u dan zazivaju milost Bozju.164

OTVORENI ZA PLODNOST

1652 "Ustanova zenidbe i bracna ljubav po svojoj su naravi usmjerene radjanju i odgajanju djece te u tome nalaze svoje ispunjenje":165 eCA SU NAJDRAGOCJENIJI dar braka i uvelike pridonose dobru samih roditelja. Sam Bog koji je rekao: "Nije dobro da covjek bude sam" (Post 2,18) i koji je jeka od pocetka stvorio kao musko i zensko (Mt 19,4), zeleci mu udijeliti posebno udionistvo u svome stvarateljskom djelu, blagoslovio je muza i zenu rekavsi: "Plodite se i mnozite se" (Post 1,28). Prema tome, pravo njegovanje bracne ljubavi kao i sav ustroj obiteljskog zivota sto otud proizlazi - ne zanemarivsi ostale svrhe braka - idu za tim da bi supruznici s hrabroscu bili spremni za suradnju sa Stvoriteljevom i Spasiteljevom ljubavlju, koji po njima neprekidno umnozava i obogacuje svoju obitelj.166

1653 Plodnost bracne ljubavi proteze se na plodove moralnog, duhovnog i nadnaravnog zivota koje roditelji odgojem prenose na svoju djecu. Roditelji su p i poglaviti odgojitelji svoje djece.167 U tom smislu osnovna je zadaca braka i obitelji biti u sluzbi zivota.168

1654 Bracni zivot zenidbenih drugova, kojima Bog nije udijelio imati djecu, bez ora na to moze u ljudskom i krscanskom pogledu biti sasvim osmisljen. Nova zenidba moze odsijevati plodnoscu ljubavi, prihvacanja drugih i zrtve.