Ukratko

1659mKaze sveti Pavao: "Muzevi, ljubite svoje zene kao sto je Krist ljubio Crkvu (...) Otajstvo je to veliko! Ja smjeram na Krista i na Crkvu" (Ef 5.32).

1660mZenidbenim savezom, muskarac i zena vezuju se u prisno zajednistvo zivota i ljubavi. Bog Stvoritelj zasnovao je zenidbu i vlastitim je zakonima opskrbio. Po svojoj naravi zenidba je odredjena za dobro zenidbenih drugova i za radjanje i odgoj djece. Medju krstenima Krist Gospodin uzdignuo je zenidbu na dostojanstvo sakramenta.176

1661mSakrament zenidbe znak je sjedinjenja Krista i Crkve. Zenidbenim drugovima daje milost da se ljube onom ljubavlju kojom Krist ljubi Crkvu. Tako milostramenta usavrsuje ljudsku supruznicku ljubav, ucvrscuje njihovo nerazrjesivo jedinstvo i posvecuje ih na putu u vjecni zivot.177

1662mZenidba se sklapa privolom ugovornih stranaka, sto znaci voljom da se uzajamno i neopozivo daruju, da bi zivjeli u savezu vjerne i plodne jubavi.

1663duci da zenidbom bracni drugovi stupaju u jedno javno stanje zivota u Crkvi, prikladno je da sklapanje zenidbe bude javno, u okviru liturgijskog slavlja, u nazocnosti svecenika (ili ovlastenog predstavnika Crkve), svjedokâ i vjernicke zajednice.

1664mPo naravi zenidba je bitno jedinstvena, nerazrjesiva i otvorena plodnosti. Mnogozenstvo je nespojivo s jedinstvom zenidbe; razvod rastavlja ono sto je Bog sjedinio; odbacivanje plodnosti lisava bracni zivot njegova "najdragocjenijeg dara", djeteta.178

1665mNovi brak rastavljenih, dok jos zivi zakoniti supruznik, protivi se Bozjem naumu i zakonu, kako ih je Krist ucio. Oni nisu od Crkve odijeljeni, ali neiju primati svetu pricest. Svoj ce krscanski zivot zivjeti osobito odgajajuci djecu u vjeri.

1666mKrscanski je dom mjesto gdje djeca primaju prvi navjestaj vjere. Zato se obitelj s pravom zove "domaca Crkva", zajednica milosti i molitve, skola ljudskih kreposti i krscanske ljubavi.