II. Dobri i zli cini

1755 Moralno dobar cin pretpostavlja, istodobno, dobrotu objekta, svrhe i okolnosti. Zla svrha kvari cin, i kad mu je objekt, u sebi, dobar (kad na primjer mole i poste "da se pokazu ljudima": Mt 6,5).

Objekt izbora moze sam svu radnju pokvariti. Ima konkretnih ponasanja - kao sto je bludnost - koju je uvijek gresno izabrati; njihov izbor je uvijek nered volje, tj. moralno zlo.

1756 Krivo je dakle prosudjivati cudorednost ljudskih cina promatrajuci samo nakanu koja ih nadahnjuje ili okolnosti (okolinu, drustveni pritisak, prisilu ili nuznost djelovanja itd.), koje im tvore okvir. Ima cina koji su, po sebi i u sebi, neovisno o okolnostima i nakanama, zbog svog objekta uvijek tesko gresni; takvi su psovka, krivokletstvo, ubojstvo i preljub. Nije dopusteno ciniti zlo da se postigne dobro.

Ukratko 1757 Objekt, nakana i okolnosti tri su "izvora" moralnosti ljudskih cina.

1758 Izabrani objekt moralno odredjuje cin volje, ukoliko ga razum spoznaje i prosudjuje dobrim ili zlim.

1759 "Ne moze se opravdati zao cin izvrsen s dobrom nakanom". Svrha ne opravdava sredstva.

1760 Moralno dobar cin pretpostavlja dobrotu objekta, svrhe i okolnosti.

1761 Ima konkretnih postupaka koje je uvijek pogresno izabrati, jer je njihov izbor nered volje, tj. moralno zlo. Nije dopusteno ciniti zlo, da od toga nastane dobro.