III. Izabirati prema savjesti

1786 Kad se nadje pred moralnim izborom, savjest moze donijeti ili ispravan sud u skladu s razumom i s bozanskim zakonom ili, naprotiv, pogresan sud koji se od njih udaljuje.

1787 Covjek se katkada nadje suocen s prilikama koje moralni sud cine nesigurnim a odluku teskom. On uvijek mora traziti ono sto je ispravno i dobro i razabrati volju Bozju izrazenu u bozanskom zakonu.

1788 Radi toga se covjek trudi da podatke iskustva i znakove vremena tumaci pomocu kreposti razboritosti, savjeta razboritih osoba i uz pomoc Duha Svetoga i njegovih darova.

1789 Nekoja nacela vrijede u svim slucajevima:

Nikad nije dopusteno ciniti zlo da se postigne dobro.

"Zlatno pravilo" glasi: "Sve, dakle, sto zelite da ljudi vama cine, cinite i vi njima" (Mt 7,12).

Ljubav ide uvijek kroz postovanje bliznjega i njegove savjesti. "Tako dok grijesite protiv brace i ranjavate njihovu slabu savjest, grijesite protiv Krista" (1 Kor 8,12). Dobro je uzdrzati se (...) od svega "o sto se tvoj brat spotice" (Rim 14,21).