Ukratko

1795 Savjest je najskrovitija jezgra i svetiste covjekovo, gdje je on sam s Bogom, ciji glas odzvanja u njegovoj nutrini.

1796 Moralna je savjest sud razuma kojim ljudska osoba prepoznaje moralnu kakvocu konkretnog cina.

1797 Za covjeka koji je ucinio zlo, presuda vlastite savjesti ostaje zalog obracenja i nade.

1798 Dobro odgojena savjest ispravna je i istinita. Ona donosi sudove slijedeci razum, u skladu s pravim dobrom sto ga je mudrost Stvoriteljeva htjela. Svatko se mora sluziti prikladnim sredstvima da odgoji savjest.

1799 Stavljena pred moralni izbor, savjest moze donijeti ispravan sud u skladu s razumom i s bozanskim zakonom ili, naprotiv, pogresan, koji se od njih udaljuje.

1800 Covjek se mora uvijek pokoravati sigurnom sudu vlastite savjesti.

1801 Moralna savjest moze ostati u neznanju ili donositi krive sudove. To neznanje i te zablude nisu uvijek izuzeti od krivnje. 1802 Bozja je rijec svjetlo nasim koracima. Nju nam treba u vjeri i molitvi usvajati i provoditi u djelo. Tako se odgaja moralna savjest.