II. Definicija grijeha

1849 Grijeh je prekrsaj protiv razuma, istine, ispravne savjesti; prijestup je istinske ljubavi prema Bogu i bliznjemu, zbog izopacene privrzenosti nekim dobrima. On ranjava covjekovu narav i ugrozava ljudsku solidarnost; definiran je kao "rijec, cin ili zelja protiv vjecnog zakona".

1850 Grijeh je uvreda Bogu: "Tebi, samo tebi ja sam zgrijesio i ucinio sto je zlo pred tobom" (Ps 51,6). Grijeh se dize protiv ljubavi Bozje prema nama, udaljuje od nje nasa srca. Kao i prvi grijeh, to je neposlusnost, buna protiv Boga, radi volje da covjek postane "kao bog" spoznajuci i odredjujuci dobro i zlo (Post 3,5). Grijeh je dakle "ljubav prema sebi sve do prezira Boga". Zbog tog oholog uzdizanja samog sebe grijeh je dijametralno oprecan Isusovoj poslusnosti koja ostvaruje spasenje.

1851 Upravo u muci, u kojoj ce ga Kristovo milosrdje pobijediti, grijeh ocituje u najvecem stupnju svoju zestinu i svoje mnogolicje: nevjeru, ubilacku mrznju, odbacenje i porugu sa strane starjesina i naroda, Pilatov kukavicluk i okrutnost vojnika, Judinu izdaju tako tesku za Isusa, Petrovo zatajenje, napustanje ucenikâ. Ipak upravo u casu tmina i kneza ovoga svijeta Kristova zrtva tajanstveno postaje izvor iz kojeg ce neiscrpno izvirati oprostenje grijeha.