IV. Tezina grijeha: smrtni i laki grijeh

1854 Prikladno je prosudjivati grijehe po njihovoj tezini. Razlikovanje izmedju smrtnoga i lakoga grijeha, zamjetljivo vec u Svetom pismu, nametnulo se u crkvenoj predaji. A potvrdjuje ga i ljudsko iskustvo.

1855 Smrtni grijeh u covjekovu srcu razara ljubav teskom povredom Bozjeg zakona; on covjeka odvraca od Boga, njegove posljednje svrhe i blazenstva, pretpostavljajuci mu nize dobro. Laki grijeh ne unistava ljubav, premda je vrijedja i ranjava.

1856 Smrtni grijeh, ukoliko u nama pogadja zivotno pocelo, tj. ljubav, zahtijeva novu inicijativu Bozjeg milosrdja i obracenje srca, koje se ostvaruje redovito u sakramentu pomirenja:

I kad se volja usmjeri prema necemu sto se po sebi protivi ljubavi, po kojoj se covjek usmjeruje prema konacnoj svrsi, grijeh je zbog svog objekta smrtan (...), bio on protiv ljubavi prema Bogu, kao sto je psovka, krivokletstvo itd., ili protiv ljubavi prema bliznjemu, kao sto je ubojstvo, preljub i slicno (...) Nekad se pak volja gresnikova usmjeruje na ono sto u sebi sadrzi neki nered, ali se ipak ne protivi ljubavi prema Bogu i bliznjemu, kao sto su isprazne stvari, neumjesni smijeh i sl. Takve stvari su laki grijesi. 1857 Da neki grijeh bude smrtan, istovremeno se traze tri uvjeta: "Smrtni je grijeh onaj kojemu je objekt teska stvar, a ucinjen je pri punoj svijesti i slobodnim pristankom".

1858 Tesku stvar poblize odredjuje Deset zapovijedi, prema Isusovu odgovoru bogatom mladicu: "Ne ubij, ne cini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoci lazno! Ne otmi! Postuj oca svoga i majku" (Mk 10,19). Tezina grijeha je veca ili manja: ubojstvo je vece od kradje. Treba voditi racuna i o svojstvu povrijedjenih osoba: nasilje nad roditeljima po sebi je vece od nasilja nad strancem.

1859 Da bude smrtan, grijeh mora biti ucinjen punom svijescu i potpunim pristankom. To pretpostavlja poznavanje gresnosti cina, njegovog protivljenja Bozjem zakonu. Povrh toga ukljucuje pristanak dovoljno slobodan da se moze govoriti o osobnom izboru. Hinjeno neznanje i tvrdoca srca ne umanjuju voljni znacaj grijeha, nego ga naprotiv povecavaju.

1860 Nehoticno neznanje moze umanjiti, cak i ponistiti ubrojivost teskoga grijeha. Ipak pretpostavlja se da nikome nisu nepoznata nacela moralnog zakona koja su upisana u savjest svakoga covjeka. Porivi osjecajnosti, strasti mogu takodjer smanjiti voljni i slobodni znacaj krivnje; a isto tako vanjske prisile ili patoloski poremecaji. Grijeh ucinjen iz zlobe, zbog namjernog izbora zla, ponajveci je grijeh.

1861 Smrtni grijeh, kao i sama ljubav, korjenita je mogucnost ljudske slobode. Posljedicom mu je gubitak ljubavi i oduzimanje posvetne milosti, tj. stanja milosti. Ako se ne iskupi kajanjem i bozanskim oprostenjem, uzrokuje iskljucenje iz Kristova kraljevstva i vjecnu smrt u paklu; nasa sloboda ima, naime, moc donositi konacne, neopozive odluke. No, iako mozemo prosuditi da je neki cin u sebi tezak grijeh, ipak sud o osobama moramo prepustiti Bozjoj pravednosti i milosrdju.

1862 Laki se grijeh cini kad se u lakoj stvari ne obdrzava mjera sto je propisuje moralni zakon ili kad se moralni zakon krsi u teskoj stvari, ali bez pune svijesti i bez potpunog pristanka.

1863 Laki grijeh slabi ljubav i ocituje neurednu sklonost prema stvorenim dobrima; prijeci napredak duse u vjezbanju u kreposti i u vrsenju moralnog dobra; zasluzuje vremenite kazne. Namjerni laki grijeh, koji ostaje bez pokajanja, malo po malo nas pripravlja da pocinimo teski grijeh. Ipak laki nas grijeh ne suprotstavlja bozanskoj volji i prijateljstvu; ne raskida saveza s Bogom. Moguce ga je popraviti miloscu Bozjom. Laki grijeh "ne lisava posvetne milosti, prijateljstva s Bogom, ljubavi, a prema tome ni vjecnog blazenstva". Covjek, dok je u tijelu, ne moze izbjeci sve grijehe, bar ne lake grijehe. Ipak ne smijes pridavati malu vaznost onim grijesima koji se nazivaju lakima. Malo drzis do njih kad ih mjeris, ali kojeg li uzasa kad ih brojis! Mnoge lake stvari stavljene zajedno cine jednu tesku: mnogo kapljica pune rijeku, isto tako mnogo zrnaca cini hrpu. Koja tada nada ostaje? Prije svega ispovijed... 1864 "No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oprostenja dovijeka; krivac je grijeha vjecnoga" (Mk 3,29). Bozje milosrdje ne pozna granica, ali tko namjerno odbaci prihvatiti ga pokajanjem, odbacuje oprostenje vlastitih grijeha i spasenje sto ga Duh Sveti nudi.Takvo otvrdnuce moze dovesti do konacnog nepokajanja i vjecne propasti.