II. Obracenje i drustvo

1886 Drustvo je nenadomjestivo za ostvarenje covjekova poziva. Da se postigne taj cilj, nuzno je postivati pravu ljestvicu vrednotâ koja "podredjuje materijalno i instinktivno nutarnjem i duhovnom":

Ljudsku zajednicu ponajprije valja smatrati stvarnoscu duhovnog reda: po njoj ljudi, prosvijetljeni svjetlom istine, jedan s drugim izmjenjuju spoznaje: mogu izboriti svoja prava i vrsiti duznosti; ona potice ceznje za dobrima duha; u svemu lijepome, ma koje vrste bilo, s pravom zajednicki uzivaju; stalnom voljom naginju k izlijevanju svega ponajboljega svoga u druge; dobra tudjega duha marno gledaju i sami prihvacaju. To su vrijednosti koje treba da nadahnjuju i usmjeravaju kulturnu djelatnost, ekonomski zivot, drustvenu organizaciju, politicke pokrete i vlade, zakonodavstvo i sva ostala izrazavanja drustvenog zivota u njegovu neprestanom razvoju. 1887 Zamjenjivanje sredstava s ciljevima, sto dovodi do toga da se vrijednost posljednje svrhe pridaje onome sto je samo sredstvo za njezino postignuce, ili da se osobe smatraju samo sredstvom u vidu nekoga cilja, radja nepravednim strukturama koje "otezavaju ili stvarno onemogucavaju krscansko ponasanje u skladu sa zapovijedima bozanskog zakonodavca".

1888 Zato, da se postignu drustvene promjene koje bi stvarno bile u sluzbi osobe, treba se osloniti na njezine duhovne i moralne darove i na trajan zahtjev njezina nutarnjeg obracenja. Prvenstvo priznato obracenju srca niposto ne iskljucuje, naprotiv namece obvezu da se ustanove i zivotne prilike, kada uzrokuju grijeh, prikladno poboljsaju da bi bile u skladu s normama pravednosti i promicale, a ne sprecavale dobro.

1889 Bez pomoci milosti, ljudi ne bi znali "uociti put, cesto uzak, izmedju kukavicluka koji popusta pred zlom, i nasilja koje, umisljajuci da se bori protiv zla, samo ga otezava". To je put ljubavi, ljubavi prema Bogu i bliznjemu. Ljubav predstavlja veliku drustvenu zapovijed. Ona postuje druge i njihova prava; zahtijeva vrsenje pravde i samo ona nas za to osposobljuje. Ljubav nadahnjuje zivot koji postaje dar sama sebe: "Tko god bude nastojao zivot svoj sacuvati, izgubit ce ga; a tko ga izgubi, sacuvat ce ga" (Lk 17,33). Ukratko

1890 Postoji odredjena slicnost izmedju jedinstva medju bozanskim osobama i bratstva sto treba da ga ljudi medju sobom uspostave.

1891 Da se razvije u skladu s vlastitom naravi, ljudskoj osobi je potreban drustveni zivot. Nekoja drustva, kao sto su obitelj i gradjanska zajednica, neposredno odgovaraju ljudskoj naravi.

1892 "Pocelo, subjekt i svrha svih drustvenih ustanova jest i mora biti ljudska osoba".

1893 Treba poticati na siroko sudjelovanje u drustvima i savezima.

1894 Prema nacelu supsidijarnosti ni drzava ni neko vise drustvo ne smiju zamijeniti inicijativu i odgovornost osoba i posrednih tijela.

1895 Drustvo mora pomagati a ne prijeciti vrsenje kreposti. Ono se mora nadahnjivati ispravnom ljestvicom vrednotâ. 1896 Ondje gdje grijeh izopacuje drustveno ozracje, treba se uteci obracenju srdaca i Bozjoj milosti. Ljubav potice na pravedne reforme. Nema rjesenja drustvenog pitanja izvan Evandjelja.