II. Milost

1996 Nase opravdanje dolazi od Bozje milosti. Milost je naklonost, nicim zasluzena pomoc koju nam Bog daje da bismo odgovorili njegovu pozivu: da postanemo sinovi i kceri Bozje, posinci, sudionici bozanske naravi i zivota vjecnoga.

1997 Milost je sudjelovanje u Bozjemu zivotu; ona nas uvodi u intimnost trojstvenoga zivota. Po krstenju krscanin sudjeluje u milosti Krista koji je Glava svoga Tijela. Kao "posinak" i on moze Boga nazivati "Ocem", u jedinstvu sa Sinom jedinorodjenim. On prima zivot Duha koji u nj ulijeva ljubav i oblikuje Crkvu.

1998 Taj poziv na zivot vjecni je nadnaravan. Ovisi posvema o nicim zasluzenoj Bozjoj inicijativi jer nam samo Bog moze objaviti i darovati samoga sebe. Premasuje sposobnost covjekova razuma i moci njegove volje kao i svakoga drugog stvora.

1999 Milost Kristova je nezasluzen dar kojim nam Bog dariva svoj zivot, sto nam ga u dusu ulijeva Duh Sveti da je ozdravi od grijeha i posveti. To je posvetna (posvecujuca) ili pobozanstvenjujuca milost, koju primamo na krstenju. Ona je u nama izvor djela posvecenja: Je li, dakle, netko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo “gle” nasta! A sve je od Boga koji nas sa sobom pomiri po Kristu (2 Kor 5,17-18).

2000 Posvetna milost je stalan dar, postojano i nadnaravno stanje sto usavrsuje dusu osposobljujuci je da zivi s Bogom i djeluje po njegovoj ljubavi. Treba razlikovati trajnu (habitualnu) milost, kao trajno osposobljenje da zivimo i djelujemo prema bozanskom pozivu, od djelatnih milosti, koje oznacuju Bozje zahvate bilo na pocetku obracenja, bilo u toku djela posvecenja. 2001 Vec i sama pripravnost covjekova da prihvati milost predstavlja djelovanje te milosti. Ona je potrebna da pobudi i podrzi nasu suradnju u opravdanju po vjeri i u posvecenju po ljubavi. Ono sto je u nama otpoceo Bog privodi k ispunjenju: "On doista otpocinje tako da mi, njegovim djelovanjem, htjednemo; on dovrsava djelo, sudjelujuci s pokretima nase volje koja je vec obracena". I mi djelujemo, ali djelujemo sudjelujuci s Bogom koji djeluje pretjecuci nas svojim milosrdjem. Pretjece nas da nas ozdravi, a potom nas prati da ozdravljeni ocvrsnemo. Pretjece nas da bi nas pozvao i pratit ce nas da nas proslavi. Pretjece nas da bismo u poboznosti zivjeli, a pratit ce nas da bismo s njime vjecno zivjeli, jer zasigurno bez njega ne mozemo nista. 2002 Slobodna Bozja inicijativa zahtijeva slobodan covjekov odgovor ; Bog je covjeka doista stvorio na svoju sliku, obdarivsi ga, uz slobodu, sposobnoscu da ga upozna i ljubi. Dusa istom po slobodi moze uci u zajednistvo ljubavi. Bog neposredno dotice i izravno covjeku srce pokrece. Stavio je u covjeka teznju za istinom i dobrom koju samo on moze zadovoljiti. Obecanja "zivota vjecnoga" odgovaraju toj teznji, iznad svake nade: Ti si poslije svojih djela, koja su bila veoma dobra, pocinuo sedmi dan (...) To nam je glas tvoje Knjige htio proreci da i mi poslije svojih djela, koja su samo zato veoma dobra sto si nam ih ti dao, treba da pocinemo u tebi u subotu vjecnoga zivota. 2003 Milost je nadasve i poglavito dar Duha koji nas cini pravednima i posvecuje. Ali milost obuhvaca i darove sto nam ih Duh daje da nas pridruzi svom djelovanju te nas osposobi da sudjelujemo u spasenju drugih i u rastu Tijela Kristova, Crkve. To su sakramentalne milosti vlastite razlicitim sakramentima. To su, osim toga, posebne milosti sto se nazivaju i "karizme" po grckoj rijeci sto je rabi sveti Pavao, a znaci blagonaklonost, nezasluzeni dar, dobrocinstvo.Koja god im bila narav, katkada i izvanredna, kao sto je dar cudesa ili jezika, karizme su usmjerene na posvetnu milost, a cilj im je opce dobro Crkve. One su u sluzbi ljubavi koja izgradjuje Crkvu.

2004 Medju posebnim milostima uputno je spomenuti staleske milosti koje prate vrsenje odgovornih duznosti krscanskog zivota i sluzbi u krilu Crkve: Dare pak imamo razlicite po milosti koja nam je dana; je li to prorokovanje - neka je primjereno vjeri; je li sluzenje - neka je u sluzenju; je li poucavanje - u poucavanju; je li hrabrenje - u hrabrenju; tko dijeli, neka je darezljiv; tko je predstojnik - revan; tko iskazuje milosrdje - radostan! (Rim 12,6-8). 2005 Milost izmice nasem iskustvu jer spada u nadnaravni red i tek se vjerom moze upoznati. Stoga se ne mozemo pozivati na svoje osjecaje i svoja djela da bismo zakljucili da smo opravdani i spaseni. Ipak, po rijeci Gospodinovoj: "Po njihovim cete ih plodovima prepoznati" (Mt 7,20), promatranje Bozjih dobrocinstava u nasem zivotu i u zivotu svetaca pruza nam jamstvo da milost u nama djeluje i potice nas na sve vecu vjeru i na stav zaufana siromastva. Jedan od najljepsih iskaza takva raspolozenja duse jest odgovor sv. Ivane Arske na izazovno pitanje svojih crkvenih sudaca: "Upitana da li znade da li je u milosti Bozjoj, odgovori: Ako nisam, Bog zeli da budem; ako jesam, Bog me zeli u njoj sacuvati".