III. Zasluga

Tebe slavi zbor svetih, i ti nagradjujuci njihove zasluge, nagradjujes darove svoje. 2006 Rijec "zasluga" opcenito oznacuje duznu naplatu sto ga zajednica ili drustvo daje nekom svom clanu za djelo, prosudjeno kao dobro ili zlo, koje prema tome zasluzuje nagradu ili kaznu. Zasluga ulazi u red kreposti pravednosti, po nacelu jednakosti koje joj je pravilo.

2007 U odnosu prema Bogu, u strogo pravnom smislu, covjek ne moze imati zasluga. Izmedju njega i nas postoji nerazmjerna nejednakost jer smo mi od njega kao Stvoritelja sve primili.

2008 Covjekova zasluga pred Bogom u krscanskom zivotu pociva na tome sto je Bog slobodno odlucio covjeka pridruziti djelu svoje milosti. Ocinska djelatnost Bozja pretjece svojim nadahnucem, i na to se covjekovo slobodno djelovanje nadovezuje suradnjom, tako te zasluge za dobra djela treba pripisati najprije Bozjoj milosti, a onda vjerniku. I sama covjekova zasluga, uostalom, pripada Bogu jer je dobrim djelima u Kristu izvor Duh Sveti svojim nadahnucima i pomaganjem.

2009 Buduci da nas nase posinastvo po milosti cini sudionicima bozanske naravi, ono nam moze, po nezasluzenoj pravednosti Bozjoj, pruziti i pravu zaslugu. To je pravo tek posljedica milosti, puno pravo na temelju ljubavi koja nas cini "subastinicima" Kristovim i dostojnima da steknemo "obecanu bastinu vjecnoga zivota". Zasluge nasih dobrih djela darovi su Bozje dobrote. "Najprije nam je dana milost, potom slijedi ono dugovano (...) i tako njegovi darovi postaju tvoje zasluge".

2010 Buduci da u redu milosti inicijativa pripada Bogu, nitko ne moze zasluziti prvu milost koja stoji na pocetku obracenja, oprostenja i posvecenja. No na poticaj Duha Svetoga i ljubavi mozemo sebi i drugima susljedno zasluziti korisne milosti za nase posvecenje, za porast milosti i ljubavi i za postignuce vjecnoga zivota. I sama vremenita dobra, kao sto je zdravlje i prijateljstvo, mozemo zasluziti po rasporedu Bozje mudrosti. Sve su te milosti i ta dobra predmet krscanske molitve. Ona providja nasoj potrebi za miloscu u svrhu zasluznih djela.

2011 Ljubav Kristova u nama vrelo je svih nasih zasluga pred Bogom. Milost nas po djelatnoj ljubavi sjedinjuje s Kristom tako te jamci nadnaravni znacaj nasih cina i dosljedno njihovu zasluznost pred Bogom i pred ljudima. Sveci su uvijek bili zivo svjesni da su njihove zasluge cista milost. Poslije zemaljskog progonstva nadam se da cu tebe uzivati u vjecnoj domovini. Ali ne zelim skupljati zasluge za nebo: hocu raditi jedino za tvoju ljubav (...) Uvecer ovoga zivota pojavit cu se pred tobom praznih ruku jer te ne molim, Gospodine, da brojis moja djela. Sva nasa pravedna djela nisu bez mrlje u tvojim ocima. Zato hocu da se zaodjenem tvojom vlastitom pravednoscu i da od tvoje ljubavi primim vjecno posjedovanje tebe samoga(...).