I. Moralni zivot i Uciteljstvo Crkve

2032 Crkva, kao "stup i tvrdja istine" (1 Tim 3,15), "primila je svecanu Kristovu zapovijed da propovijeda spasonosnu istinu"."Crkvi pripada da uvijek i svugdje navijesta moralna nacela, pa i o drustvenom poretku, i da donosi sud o bilo kojim ljudskim stvarnostima kad god to traze osnovna prava ljudske osobe ili spasenje dusa".

2033 Uciteljstvo pastira Crkve u moralnim pitanjima redovito se vrsi u katehezi i u propovijedanju, uz pomoc djelâ teologa i duhovnih pisaca. Na taj se nacin, od pokoljenja u pokoljenje, pod vodstvom i budnoscu pastira, prenosi "poklad" krscanskog morala sto ga sacinjava znacajna cjelina normi, zapovijedi i kreposti koje proistjecu iz vjere u Krista, a ozivljava ih ljubav. Ta je kateheza tradicionalno, uz Vjerovanje i Ocenas, uzela kao temelj i Deset Bozjih zapovijedi koje izrazavaju nacela moralnog zivota sto vrijede za sve ljude.

2034 Rimski prvosvecenik i biskupi jesu "autenticni, Kristovom vlascu obdareni ucitelji koji povjerenom im narodu propovijedaju vjeru koju treba da vjeruje i u zivot primjenjuje". Redovito i opce uciteljstvo Pape i biskupa koji su s njime u zajednistvu uci vjernike istini koju treba vjerovati, ljubavi koju treba vrsiti i blazenstvu kojemu se treba nadati.

2035 Najvisi stupanj sudjelovanja u Kristovu autoritetu zajamcen je karizmom nezabludivosti. Ona se "odnosi samo na one stvari koje se nalaze u izvorima bozanske Objave"; proteze se i na sve dijelove nauke, ukljucujuci i moral, bez kojih se spasonosne vjerske istine ne mogu cuvati, izlagati ili opsluzivati.

2036 Autoritet Uciteljstva proteze se i na specificne zapovijedi priro-dnoga zakona jer je njihovo opsluzivanje, po Stvoriteljevu zahtjevu, nuzno za spasenje. Upozoravajuci na zapovijedi prirodnoga zakona, Uciteljstvo Crkve vrsi bitan dio svoje prorocke zadace da navijesta ljudima sto oni po istini jesu i da ih podsjeca na ono sto pred Bogom treba da budu.

2037 Bozji zakon, povjeren Crkvi, vjernicima se navijesta kao put zivota i istine. Stoga vjernici imaju pravo da budu pouceni o spasonosnim bozanskim zapovijedima koje prociscuju prosudbu te, po milosti, ozdravljaju ranjeni ljudski um. Duznost im je da opsluzuju zakone i odredbe sto ih izdaje zakonita Crkvena vlast. Takve odluke, pa makar bile disciplinarne, zahtijevaju poucljivost u ljubavi.

2038 U djelu naucavanja i primjene krscanskoga morala, Crkvi je potrebna pozrtvovnost pastira, znanost teologa, doprinos svih krscana i ljudi dobre volje. Vjerom i izvrsivanjem Evandjelja pojedini ljudi stjecu iskustvo zivota "u Kristu" koji ih prosvjetljuje i osposobljuje da razabiru bozanske i ljudske stvarnosti po Duhu Svetom. Tako se Duh Sveti moze posluziti i najneznatnijima da prosvijetli mudre i najuzvisenije u dostojanstvu.

2039 Pojedine sluzbe treba vrsiti u duhu bratskog sluzenja i predanosti Crkvi, u ime Gospodnje. U isto vrijeme savjest svakoga pojedinoga, u moralnoj prosudbi svojih osobnih cina, mora izbjegavati zatvaranje u granice individualnoga promatranja. Sto bolje moze, mora se otvoriti prema opcem dobru, onako kako je izrazeno u moralnom, prirodnom i objavljenom, zakonu te dosljedno u zakonu Crkve i u naucavanju o moralnim pitanjima s ovlastenjem Uciteljstva. Nije uputno suprotstavljati osobnu savjest i razum moralnom zakonu ili Crkvenom uciteljstvu.

2040 Na taj se nacin moze medju krscanima razvijati istinski sinovski duh prema Crkvi.Takav duh predstavlja normalan razvoj krsne milosti koja nas je porodila u krilu Crkve i ucinila udovima Tijela Kristova. Crkva nam, u svojoj majcinskoj skrbi, dijeli Bozje milosrdje koje unistava nase grijehe, a djeluje nadasve u sakramentu pomirenja. Kao brizljiva majka, po svom bogosluzju, ona nam dan za danom pruza i hranu Gospodinove Rijeci i Euharistije.