II. Crkvene zapovijedi

2041 Crkvene zapovijedi imaju mjesto u sklopu moralnog zivota sto se nadovezuje na liturgijski zivot i njime se hrani. Obvezatnost tih pozitivnih zakona, koje su proglasile pastoralne vlasti, ima za cilj da vjernicima zajamci prijeko potreban minimum za duh molitve, moralnu zalozenost i rast ljubavi prema Bogu i bliznjemu. 2042 Prva zapovijed ("Sudjeluj u svetoj misi u dan Gospodnji i u druge zapovjedne blagdane!") zahtijeva od vjernika da sudjeluju u euharistijskom slavlju na kojem se sabire krscanska zajednica u dan spomena na Gospodinovo uskrsnuce.

Druga zapovijed ("Najmanje jednom godisnje ispovjedi svoje grijehe!") jamci pripravu na Euharistiju po primanju sakramenta pomirenja koji produzuje krsno djelo obracenja i oprostenja.

Treca zapovijed ("Smjerno primaj svog Stvoritelja bar o Vazmu") jamci minumum s obzirom na primanje Gospodinova Tijela i Krvi u vezi s vazmenim blagdanima, koji su vrelo i srediste krscanskog bogosluzja.

2043 Cetvrta zapovijed ("Svetkuj zapovjedne blagdane!") dopunja opsluzivanje nedjelje sudjelovanjem u glavnim liturgijskim blagdanima u cast otajstava Gospodnjih, Djevicinih i svetackih.

Peta zapovijed ("Obdrzavaj propisani post i nemrs!") osigurava razdoblja askeze i pokore koja nas pripravljaju na liturgijske blagdane, sto pridonosi da ovladamo svojim nagonima i postignemo slobodu srca.

Vjernici su takodjer obvezani da pridonose materijalnim potrebama Crkve, svatko prema svojoj mogucnosti.