I. "Klanjaj se Gospodinu, Bogu svome, i njemu sluzi"

2084 Bog se ocituje podsjecajuci na svoje svemoguce, dobrohotno i osloboditeljsko djelo u povijesti onoga komu se obraca: "Ja sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuce ropstva." Prva rijec sadrzi i prvu zapovijed Zakona: "Boj se Gospodina, Boga svoga (...) Ne idite za drugim bogovima" (Pnz 6,13-14). Prvi poziv i pravedan Bozji zahtjev jest da ga covjek prihvati i da mu se pokloni.

2085 Jedini i pravi Bog prije svega Izraelu objavljuje svoju slavu. Objavljenje poziva i istine o covjeku povezano je s objavom Boga. Covjek ima poziv da ocituje Boga djelujuci u skladu sa svojim bicem stvorenim "na sliku i priliku Bozju": Nikada nece, o Trifone, biti drugih bogova, niti ih je ikada bilo (...), osim onoga koji je stvorio i uredio svemir. Mi ne mislimo da se nas Bog razlikuje od vasega. To je onaj isti Bog koji je vase oce iz Egipta izveo "mocnom rukom i ispruzenom misicom". Ne polazemo svoju nadu u nekog drugog Boga - a njih ni nema - nego u istog Boga u kojega se i vi uzdate, u Boga Abrahamova, Izakova i Jakovljeva. 2086 "U izricitoj Bozjoj izjavi: «Ja sam Gospodin, Bog tvoj»” ukljucena je zapovijed vjere, nade i ljubavi. Doista, ako priznajemo da je on Bog, i to vjecni, nepromjenljivi, uvijek isti sa samim sobom, time priznajemo i njegovu beskonacnu istinitost; odatle slijedi obveza prihvatiti njegove rijeci i prionuti uz njegove zapovijedi s punim priznanjem njegove vlasti. Osim toga, ako je on Bog, onda priznajemo njegovu svemoc, dobrotu, dobrocinstva; iz toga proizlazi neograniceno povjerenje i ufanje. A ako je on neogranicena dobrota i neogranicena ljubav, kako mu ne ponuditi svoje predanje i darovati mu svu svoju ljubav? Eto zasto u Bibliji Bog zapocinje i zavrsava svoje zapovijedi rijecima: «Ja sam Gospodin»".

VJERA

2087 Vrelo nasemu cudorednom zivotu jest vjera u Boga koji nam objavljuje svoju ljubav. Sveti Pavao govori o "posluhu vjere" (Rim 1,5) kao o prvotnoj obvezi, ukazujuci da je "nepoznavanje Boga" pocelo i objasnjenje svih cudorednih skretanja. Nasa je duznost u pogledu Boga da u njega vjerujemo i da za njega svjedocimo.

2088 Prva zapovijed trazi da razborito i budno njegujemo i cuvamo svoju vjeru, odbacujuci sve sto joj se protivi. Ima raznih nacina kojima se grijesi protiv vjere.

Hotimicna sumnja o vjeri zanemaruje ili odbija drzati istinitim ono sto je Bog objavio i sto Crkva predlaze vjerovati. Nehoticna sumnja znaci kolebanje u vjeri, poteskocu nadvladati prigovore vezane uz vjeru, ili pak tjeskobu izazvanu njezinom nejasnocom. Ako se njeguje naumice, sumnja moze dovesti do duhovnog sljepila.

2089 Nevjerovanje je zanemarivanje objavljene istine ili hotimicno odbijanje pristati uz nju. Krivovjerje je "uporno nijekanje, poslije primljenog krstenja, neke istine koja treba da se vjeruje bozanskom i katolickom vjerom ili uporno sumnjanje u nju"; otpad je "potpuno odbacivanje krscanske vjere"; raskol je "uskracivanje podloznosti vrhovnom sveceniku ili zajednistva s clanovima Crkve koji su mu podlozni".

UFANJE

2090 Kad se Bog objavljuje i zove covjeka, on ne moze u potpunosti odgovoriti bozanskoj ljubavi vlastitim snagama. Zato se mora ufati da ce mu Bog darovati sposobnost da mu uzvrati ljubavlju i da djeluje u skladu sa zapovijedima ljubavi. Ufanje je pouzdano iscekivanje bozanskog blagoslova i blazenog gledanja Boga; takodjer jest strah uvrijediti Bozju ljubav i zasluziti kaznu.

2091 Prva se zapovijed odnosi i na grijehe protiv ufanja, kao sto su ocaj i preuzetnost.

Ocajem se covjek prestaje nadati svome osobnom spasenju od Boga, pomoci da ga postigne ili oprostenju grijeha. Tako se suprotstavlja Bozjoj dobroti, pravednosti - jer Gospodin je, doista, vjeran svojim obecanjima - i njegovu milosrdju.

2092 Dva su oblika preuzetnosti. Ili je covjek preuzetan po tome sto precjenjuje svoje moci (te se nada da se moze spasiti bez nebeske pomoci), ili po tome sto neopravdano racuna na svemoc i milosrdje Bozje (nadajuci se da ce postici oprostenje bez obracenja i slavu vjecnu bez zasluge).

LJUBAV

2093 Vjera u ljubav Bozju obuhvaca poziv i obvezu odgovoriti Bozjoj ljubavi iskrenom ljubavlju. Prva nam zapovijed nalaze da ljubimo Boga iznad svega, a sva stvorenja za njega i poradi njega.

2094 Protiv Bozje ljubavi se moze grijesiti na razne nacine. Ravnodu-snost ne mari za Bozju ljubav ili odbija da o njoj vodi brigu; ne priznaje da je Bog onaj koji ljubi prvi i nijece snagu te ljubavi. Nezahvalnost propusta ili odbija priznati Bozju ljubav i uzvratiti Bogu ljubav za ljubav. Mlakost je kolebanje ili nemar odgovoriti Bozjoj ljubavi; moze ukljucivati odbojnost predati se dinamizmu ljubavi. Nehaj ili duhovna lijenost dolazi dotle da otklanja radost sto dolazi od Boga i da osjeca odbojnost prema bozanskom dobru. Mrznja na Boga nastaje iz oholosti: oprecna je ljubavi prema Bogu, ciju dobrotu nijece, cak se usudjuje proklinjati ga kao onoga koji zabranjuje grijehe i udara kaznama.