III. "Nemoj imati drugih bogova uz mene"

2110 Prva zapovijed zabranjuje castiti druge bogove osim Jedinog Gospodina, koji se objavio svomu narodu. Zabranjuje praznovjerje i bezvjerje. Praznovjerje je, na neki nacin, izopacena pretjeranost religije, dok je bezvjerje mana koja je manjkom oprecna kreposti bogostovlja.

PRAZNOVJERJE

2111 Praznovjerje je zastranjenje religioznog osjecaja i djela koja iz njega izviru. Moze se takodjer prikazati pod maskom stovanja pravog Boga, npr. kad se nekim djelima, inace ispravnim ili nuznim, pridaje gotovo magicna vaznost. Pripisivati djelotvornost molitvama i sakramentalnim znakovima samo u njihovoj tvarnosti, a ne pazeci na nutarnje raspolozenje koje zahtijevaju - znaci upasti u praznovjerje.

IDOLOPOKLONSTVO

2112 Prva zapovijed osudjuje mnogobostvo. Od covjeka trazi da ne vjeruje u druge bogove osim u Boga, da ne casti druga bozanstva, osim Jedinoga. Sveto pismo neprestance doziva u pamet odbacivanje kumirâ, koji su "srebro i zlato, ljudskih ruku (...) djelo", koji "usta imaju, a ne govore, oci imaju, a ne vide". Ti isprazni kumiri covjeka cine praznim: "Takvi su i oni koji ih napravise i svi koji se u njih uzdaju" (Ps 115,4-5.8). Bog, naprotiv, jest "Bog zivi" (Js 3,10; Ps 42,3; itd), koji ozivljuje i zahvaca u povijest.

2113 Idolopoklonstvo se ne odnosi samo na krivo pogansko bogostovlje. Ono ostaje stalna napast za vjere. Sastoji se u tom da se ucini bogom ono sto nije Bog. Idolopoklonstvo je kad covjek casti i stuje neko stvorenje namjesto Boga, bilo da je rijec o bogovima ili zlodusima (npr. satanizam), ili o moci, uzitku, rasi, precima, drzavi, novcu, itd. "Ne mozete sluziti Bogu i bogatstvu", kaze Isus (Mt 6,24). Mnostvo je mucenika umrlo da se ne moraju klanjati "Zvijeri", cak odbijajuci hiniti da je stuju. Idolopoklonstvo ne priznaje jedino gospodstvo Bozje; zato je nespojivo sa zajednistvom s Bogom.

2114 Zivot se ljudski ujedinjuje klanjanjem Jedinomu. Zapovijed klanjati se samo Gospodinu pojednostavljuje covjeka i spasava ga od rasipanja bez granica. Idolopoklonstvo je izopacenje religioznog osjecaja, koji je covjeku prirodjen. Idolopoklonik je onaj koji "svoje neunistivo poznavanje Boga primjenjuje na bilo sto drugo a ne na Boga".

GATANJE I MAGIJA

2115 Bog moze objaviti buducnost svojim prorocima ili drugim svetima. No, ispravan je stav krscanina u tom da se, u stvarima koje se ticu buducnosti, s povjerenjem preda u ruke Providnosti i da u tom pogledu izbjegava svaku nezdravu radoznalost. Nesmotrenost moze biti manjak odgovornosti.

2116 Treba odbaciti sve oblike gatanja: traziti pomoc od Sotone ili zloduhâ, zazivati duse pokojnikâ, ili vrsiti druge radnje za koje se krivo misli da mogu "otkriti" buducnost. Trazenje savjeta u horoskopima, astrologija, gatanje u dlan, tumacenje znamenjâ i kockî, pojave vidovitosti, utjecanje medijima - sve to prikriva volju gospodovanja nad vremenom, povijescu i konacno nad ljudima, a ujedno i zelju da se umilostive skrite moci. To je sve u proturjecju s cascu i stovanjem, zdruzenim sa strahopocitanjem prozetim ljubavlju, koje dugujemo samo Bogu.

2117 Sva djela magije i caranja, kojima bi se htjelo podloziti tajne moci i staviti ih u vlastitu sluzbu te steci nadnaravnu moc nad bliznjim - pa bilo i zato da mu se pribavi zdravlje - teska je povreda kreposti bogostovlja. A ta djela treba jos vise osuditi kad ih prati namjera da se drugima skodi ili kad se njima trazi zahvat zloduhâ. Za osudu je takodjer nosenje amajlija. Spiritizam cesto ukljucuje djela gatanja i magije. Crkva upozorava vjernike da ga se cuvaju. Nezakonito trazenje pomoci od tzv. tradicionalnih lijekova ne opravdava ni zazivanje zlih sila ni iskoristavanje lakovjernosti drugoga.

BEZVJERJE

2118 Prva zapovijed Bozja osudjuje glavne grijehe bezvjerja: iskusavanje Boga rijecima ili djelima, svetogrdje i simoniju.

2119 Iskusavanje Boga jest u tome da se, rijecima ili djelima, stavlja na kusnju njegova dobrota i svemoc. Tako je Sotona htio od Isusa postici da se baci dolje s Hrama prisilivsi tako Boga da intervenira. Isus mu suprotstavlja rijec Bozju: "Ne iskusavaj Gospodina, Boga svojega!" (Pnz 6,16). Izazov koji se krije u iskusavanju Boga vrijedja stovanje i pouzdanje koje dugujemo svome Stvoritelju i Gospodinu. U njemu je uvijek pritajena sumnja u njegovu ljubav, providnost i moc.

2120 Svetogrdje jest obescascivanje sakramenata i drugih bogosluznih cina, kao i osoba, predmeta i mjesta Bogu posvecenih, ili nedostojno postupanje s tim stvarima i cinima. Svetogrdje je tezak grijeh osobito kad je pocinjeno protiv Euharistije, jer je u tom sakramentu sustinski prisutno sámo tijelo Kristovo.

2121 Simonija je kupovanje i prodavanje duhovnih stvari. Carobnjaku Simunu, koji je htio kupiti duhovnu moc sto ju je vidio u djelovanju apostolâ, Petar odgovara: "Novac tvoj zajedno s tobom propao kad si mislio dar Bozji novcima steci!" (Dj 8,20). To je u skladu s Isusovom rijecju: "Besplatno primiste, besplatno dajte!" (Mt 10,8). Nemoguce je prisvajati duhovna dobra i s njima postupati kao vlasnik ili gospodar, jer im je izvor u Bogu. Moguce ih je samo kao cist dar primiti od Boga. 2122 "Neka sluzitelj za podjeljivanje sakramenata ne trazi nista vise od priloga sto ih je odredila mjerodavna vlast, pazeci uvijek da potrebiti ne bi zbog siromastva bili liseni pomoci sakramenata". Mjerodavna vlast odredjuje te "priloge" na temelju nacela da krscanski narod mora pridonositi uzdrzavanju sluzitelja Crkve. "Vrijedan je radnik hrane svoje" (Mt 10,10).

BEZBOSTVO ILI ATEIZAM

2123 "Mnogi nasi suvremenici uopce ne uvidjaju intimnu i zivu poveza-nost s Bogom ili je izricito zabacuju, tako da ateizam treba ubrojiti medju najteze pojave nasega vremena".

2124 Rijec bezbostvo (ateizam) oznacuje vrlo razlicite pojave. Jedan mu je cest oblik prakticni materijalizam, koji svoje potrebe i teznje omedjuje unutar granica prostora i vremena. Ateisticki humanizam krivo misli da je covjek "sam sebi svrha, jedini graditelj i demijurg svoje vlastite povijesti". Jedan drugi oblik suvremenog ateizma covjekovo oslobodjenje ocekuje od njegova ekonomskog i socijalnog oslobadjanja, kojemu bi navodno "religija po svojoj naravi bila zaprekom, ukoliko covjekovu nadu usmjeruje prema (...) buducem zivotu, cime ga odvraca od izgradnje zemaljskog grada".

2125 Time sto odbacuje ili nijece Bozje postojanje, ateizam je grijeh protiv kreposti bogostovlja. Nakane i okolnosti mogu uracunljivost glede te krivnje mnogo umanjiti. Nastanku i sirenju ateizma "mogu nemalo pridonijeti i sami vjernici, ukoliko zanemarivanjem vjerskog odgoja ili netocnim i pogresnim izlaganjem nauke ili takodjer nedostacima svoga vjerskog, moralnog i drustvenog zivota, pravo lice Boga i religije prije sakrivaju nego otkrivaju".

2126 Cesto se ateizam temelji na krivom poimanju ljudske autonomije koja ide cak do nijekanja svake ovisnosti o Bogu. Ustvari, "priznavanje Boga niposto se ne protivi ljudskom dostojanstvu, jer je tom dostojanstvu temelj i savrsenstvo u samom Bogu". Crkva zna "da se njezina poruka slaze s najdubljim zeljama ljudskog srca".

AGNOSTICIZAM

2127 Agnosticizam poprima vise oblika. U nekim slucajevima agnostik odbija nijekati Boga; naprotiv, dopusta da postoji transcendentno bice, ali koje se ne moze objaviti i o kojem nitko nije u stanju nista reci. U drugim pak slucajevima agnostik se ne izjasnjava o Bozjem postojanju, izjavljujuci da je nemoguce to dokazati, dapace da nije moguce to niti ustvrditi niti zanijekati.

2128 Agnosticizam katkada moze sadrzavati izvjesno trazenje Boga, ali moze takodjer predstavljati stanovit indiferentizam, bjezanje od temeljnog problema postojanja i tupost moralne savjesti. Vrlo se cesto agnosticizam izjednacuje s prakticnim ateizmom.