I. Ime je Gospodnje sveto

2142 Druga zapovijed propisuje da se ime Gospodnje stuje. Kao i prva zapovijed, proizlazi iz kreposti bogostovlja, i posebno uredjuje nas govor u pogledu svetinja.

2143 Izmedju svih rijeci u Objavi ima jedna, jedinstvena, a to je objava Bozjeg imena, koje Bog objavljuje onima sto u njega vjeruju; On im se objavljuje u svom osobnom otajstvu. Dar imena ide u red povjerenja i intimnosti. "Ime je Gospodnje sveto". Zato ga covjek ne smije zlorabiti. Mora ga cuvati u pamcenju u sutnji klanjanja prozetog ljubavlju. Nece ga uzimati u svoj govor osim da ga hvali, blagoslivlje i slavi.

2144 Postovanje Bozjeg imena izrazava stovanje koje smo duzni iskazivati Bozjem otajstvu i sveukupnoj svetinji na koju podsjeca. Osjecaj svetoga dio je kreposti bogostovlja: Jesu li osjecaj straha i osjecaj strahopostovanja krscanski osjecaji ili ne? ... Nitko o tom ne moze razumno sumnjati. To su osjecaji koje bismo dozivljavali, i to vrlo snazno, kad bismo u doslovnom smislu gledali Velicanstvo Bozje. Te bismo osjecaje imali kad bismo iskusili njegovu prisutnost. U mjeri u kojoj vjerujemo da je Bog prisutan, moramo ih imati. Ako ih nemamo, to je zato sto nismo svjesni, sto ne vjerujemo da je On prisutan. 2145 Vjernik mora svjedociti za ime Gospodnje ispovijedajuci svoju vjeru bez popustanja strahu. Cin propovijedanja i cin kateheze mogu biti prozeti klanjanjem i postovanjem imena nasega Gospodina Isusa Krista.

2146 Druga zapovijed zabranjuje zloupotrebu imena Bozjega, tj. svako neprimjereno sluzenje imenom Bozjim, Isusa Krista, Djevice Marije i svih svetaca.

2147 Obecanja, u ime Bozje data drugima, zalazu Bozju cast, vjernost, istinitost i ugled. I zbog pravednosti treba ih odrzati. Biti nevjeran tim obecanjima znaci zlorabiti ime Bozje i, na neki nacin, uciniti Boga lazljivim.

2148 Psovka (hula) se izravno protivi drugoj zapovijedi. Psovati znaci protiv Boga - u nutrini ili izvanjski - izricati rijeci mrznje, prijekora, izazova, govoriti o Bogu zlo, pokazivati manjak postovanja prema njemu u svojim odlukama, zlorabiti ime Bozje. Sveti Jakov prekorava one koji "psuju lijepo ime (Isusovo) na vas zazvano" (Jak 2,7). Zabrana se psovke proteze na rijeci protiv Crkve Kristove, svetaca i svetih stvari. Bogohulno je takodjer prizivati ime Bozje da se prikriju zlocinacka djela, da se primoraju narodi na ropstvo, da se nekoga muci ili pogubi. Zloupotreba Bozjeg imena za vrsenje zlocina uzrokuje odbacivanje religije.

Psovka (hula) protivi se stovanju koje dugujemo Bogu i njegovu svetom imenu. Po svojoj je naravi tezak grijeh.

2149 Kletve u koje se ubacuje ime Bozje bez nakane psovati, manjak je postovanja prema Gospodinu. Druga zapovijed zabranjuje takodjer magijsku upotrebu Bozjeg imena. Ime je Bozje veliko tamo gdje se izgovara s postovanjem duznim njegovoj velicini i njegovu Velicanstvu. Ime je Bozje sveto tamo gdje se spominje s cascu i sa strahom da ga se ne uvrijedi.