III. Krscansko ime

2156 Sakrament krsta dijeli se "u ime Oca i Sina i Duha Svetoga" (Mt 28,19). U krstenju ime Gospodnje covjeka posvecuje i krscanin u Crkvi prima vlastito ime. To moze biti ime nekog sveca, tj. ucenika Kristova koji je zivio u primjerenoj vjernosti svome Gospodinu. Zastita sveceva pruza mu primjer ljubavi i osigurava zagovor. "Krsno ime" moze takodjer izrazavati neko krscansko otajstvo ili krscansku krepost. "Roditelji, kumovi i zupnik neka se brinu da se ne dade ime tudje krscanskom osjecaju".

2157 Krscanin zapocinje svoj dan, svoje molitve, svoj posao znakom kriza, "u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen." Krstenik posvecuje dan slavi Bozjoj zazivajuci milost Spasiteljevu, koja mu omogucava da kao sin Ocev djeluje u Duhu Svetom. Znak kriza jaca nas u napastima i u poteskocama.

2158 Bog zove svakoga njegovim imenom. Ime je svakog covjeka sveto. Ime je ikona osobe. Zahtijeva postovanje, kao znamen dostojanstva onoga koji ga nosi.

2159 Primljeno je ime vjecno. Taj tajanstven i jedinstven biljeg svake osobe oznacene Bozjim imenom, zasjat ce u Kraljevstvu punim svjetlom. "Pobjedniku cu dati ... bijel kamen, a na kamenu napisano ime novo koje nitko ne zna doli onaj koji ga prima" (Otk 2,17). "I vidjeh: gle, Jaganjac stoji na gori Sionu, a s njime sto cetrdeset i cetiri tisuce - na celima im napisano ime njegovo i ime Oca njegova" (Otk 14,1).