I. Dan subotnji

2168 Treca zapovijed Dekaloga doziva u pamet svetost subote. "Sedmi dan neka bude dan posvemasnjeg odmora, Gospodu posvecen" (Izl 31,15).

2169 Tom prilikom Sveto pismo podsjeca na stvaranje: "I Gospodin je sest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve sto je u njima, a sedmoga je dana pocinuo. Stoga je Gospodin blagoslovio i posvetio dan subotni" (Izl 20,11).

2170 Sveto pismo u danu Gospodnjem otkriva i spomen-dan Izraelova oslobodjenja iz egipatskog ropstva: "Spomeni se da si i ti bio rob u zemlji egipatskoj i da te odande izbavio Gospodin, Bog tvoj, rukom jakom i ispruzenom misicom. Zato ti je zapovjedio Gospodin, Bog tvoj, da drzis dan subotni" (Pnz 5,15).

2171 Bog je Izraelu povjerio subotu da je postuje u znak vjecnog saveza. Subota je za Gospodina; sveto je pridrzana na hvalu Boga, njegova stvoriteljskog djela i njegovih spasiteljskih cina u prilog Izraela..

2172 Djelovanje Bozje uzor je ljudskom djelovanju. Ako je Bog sedmog dana "prestao raditi i odahnuo" (Izl 31,17), treba takodjer i covjek "pocinuti" i pustiti da i drugi, nadasve siromasi, "odahnu" (Izl 31,17). Subota obustavlja svakidasnji posao i omogucuje odmor. To je dan prosvjeda protiv robovanja radu i obozavanja novca.

2173 Evandjelje izvjescuje o vise slucajeva kad je Isus optuzen da krsi subotnji zakon. No Isus nikad ne oskvrnjuje svetosti toga dana. On joj punom vlascu daje vjerodostojno tumacenje: "Subota je stvorena radi covjeka, a ne covjek radi subote" (Mk 2,27). U svojoj dobroti Isus drzi dopustenim "subotom ciniti dobro" a ne "zlo, zivot spasiti" a ne "pogubiti" (Mk 3,4). Subota je dan Gospodina milosrdjâ i Bozje casti. "Sin Covjecji gospodar je subote" (Mk 2,28).