II. Obitelj i drustvo

2207 Obitelj je izvorna stanica drustvenog zivota. Ona je naravna zajednica u kojoj su muz i zena pozvani na sebedarje u ljubavi i darivanju zivota. Autoritet, postojanost i uzajamnost u krilu obitelji utemeljuju slobodu, sigurnost i bratstvo u krugu drustvene zajednice. Obitelj je zajednica u kojoj se, od samoga djetinjstva, mogu usvajati moralne vrijednosti, gdje se moze zapoceti Boga castiti i dobro se sluziti slobodom. Obiteljski je zivot uvodjenje u drustveni zivot.

2208 Obitelj mora tako zivjeti da se njeni clanovi naviknu biti pazljivi i zauzeti za mladje i za starije, za bolesne ili prikracene i siromahe. Mnogo je obitelji koje u odredjenim trenucima nisu kadre pruziti takvu pomoc. Onda je duznost drugih osoba, drugih obitelji i redom drustvene zajednice providjeti za njihove potrebe: "Bogoljubnost cista i neokaljana jest: zauzimati se za sirote i udovice u njihovoj nevolji, cuvati se neokaljanim od ovoga svijeta" (Jak 1,27).

2209 Obitelj mora biti potpomognuta i zasticena primjerenim drustvenim odredbama. Gdje obitelji nisu kadre izvrsavati svoje zadatke, duzna su druga drustvena tijela pomagati im i podupirati ustanovu obitelji. U skladu s nacelom subsidijarnosti neka se vece zajednice cuvaju da ne bi prisvajale prava obitelji ili da se ne bi mijesale u njezin zivot.

2210 Vaznost obitelji za zivot i blagostanje drustva, namece samom drustvu narocitu odgovornost podupiranja i ucvrscivanja braka i obitelji. Neka gradjanska vlast smatra "svojom svetom duznoscu postovati, stititi i promicati njihovu pravu narav, javno cudoredje i kucno blagostanje". 2211 Politicka zajednica duzna je obitelj postovati, pritjecati joj u pomoc i posebno joj osiguravati:

slobodu pri sklapanju zenidbe, u radjanju i odgoju djece prema vlastitom cudorednom i vjerskom uvjerenju;

zastitu cvrstoce zenidbenog veza i ustanove obitelji;

slobodu ispovijedanja vlastite vjere, njezina prenosenja i odgajanja djece u toj vjeri, s pravom na potrebna sredstva i ustanove;

pravo na privatno vlasnistvo, slobodu poduzetnistva, pravo na rad i na stan, pravo na iseljenje;

u skladu s ustanovama pojedinih zemalja, pravo na lijecenje, pomoc ostarjelima, pravo na obiteljske doplatke;

zastitu sigurnosti i zdravlja, napose glede opasnosti kao sto su droga, pornografija, alkoholizam i slicno;

pravo udruzivanja s drugim obiteljima i preko takvih tijela biti predstavljene pred gradjanskim vlastima.

2212 Cevrta zapovijed posvjetljuje druge drustvene odnose. U braci i sestrama gledamo djecu svojih roditelja; u rodjacima potomke svojih predaka; u sugradjanima djecu svoje domovine; u krstenima djecu majke Crkve; u svakoj ljudskoj osobi sina ili kcer onoga koji hoce da ga zovemo "Oce nas". Iz toga slijedi da nasi odnosi s bliznjima imaju osobno obiljezje. Bliznji nije tek "jedinka" ljudskoga mnostva, nego je "netko" koji zbog poznatoga podrijetla zasluzuje osobitu pozornost i stovanje.

2213 Ljudske su zajednice sastavljene od osoba. Stoga se dobro upravljanje tim zajednicama ne ogranicuje na jamstvo prava i vrsenje duznosti niti samo na postivanje ugovora. Pravedni odnosi izmedju poslodavaca i zaposlenih, vladara i gradjana pretpostavljaju naravnu dobrohotnost u skladu s dostojanstvom ljudskih osoba kojima je na srcu pravednost i bratstvo.