III. Duznosti clanova obitelji

DUZNOSTI DJECE

2214 Bozje ocinstvo izvor je ljudskog ocinstva; na Bozjem se ocinstvu temelji duznost postivanja roditelja. Postovanje sto ga djeca, malodobna ili odrasla, iskazuju svom ocu i majci, hrani se naravnom privrzenoscu koja se radja iz veze koja ih zdruzuje. To je postovanje sto ga trazi Bozja zapovijed.

2215 Postivanje roditelja (sinovska odanost) je cin priznanja onima koji su, darovavsi zivot, s ljubavlju i radom dali djecu na svijet i omogucili im rasti u dobi, mudrosti i milosti. "Svim srcem postuj oca svoga, i ne zaboravi majcinih bolova. Sjeti se da im svoj zivot dugujes: kako da im uzvratis sve sto ucinise za te?" (Sir 7,27-28).

2216 Djetinje postovanje iskazuje se takodjer u poucljivosti i pravoj poslusnosti: "Sine moj, cuvaj zapovijedi oca svoga i ne odbacuj nauka matere svoje (...) da te vode kada hodis, da te cuvaju kada spavas i da se s tobom razgovaraju kad se probudis" (Izr 6,22). "Mudar sin slusa naputak ocev, a podsmjevac ne slusa ukora" (Izr 13,1).

2217 Dokle god zivi u roditeljskoj kuci, dijete treba slusati sve sto roditelji opravdano traze za dobro njegovo i dobro obitelji. "Djeco, slusajte roditelje u svemu; to je milo u Gospodinu" (Kol 3,20). Djeca takodjer treba da slusaju razumne naloge svojih odgojitelja i svih onih kojima ih roditelji povjeravaju. No, ako su u savjesti uvjereni da bi posluh stanovitoj odredbi bio protivan cudoredju, neka ne poslusaju.

Rastuci, djeca ce i dalje postovati roditelje. Predusretat ce njihove zelje, cesto traziti njihov savjet. Prihvacat ce njihova opravdana upozorenja. S osamostaljenjem prestaje posluh djece prema roditeljima, ali ne i postovanje koje im uvijek duguju. To postovanje u stvari je ukorijenjeno u strahu Bozjemu, jednom od darova Duha Svetoga. 2218 Cetvrta zapovijed podsjeca odraslu djecu da su za roditelje odgo-vorni. Koliko im je moguce, duzni su im u starosti i bolesti, u samoci ili neimastini pomagati moralno i materijalno. Isus istice tu duznost zahvalnosti. Jer Gospod slavi oca u djeci njegovoj, i ucvrscuje pravo majke nad sinovima njezinim. Tko stuje oca okajava grijehe i tko casti majku svoju, sabire blago. Tko stuje oca, radovat ce se sa svoje djece i bit ce uslisan u dan molitve svoje. Tko casti oca svojeg, dugo zivi; tko cini radost majci svojoj, slusa Gospoda (Sir 3,2-6).

Sine moj, pomozi oca svoga u starosti i ne zalosti ga za zivota njegova. Ako mu i razum klone, budi blag s njime i ne grdi ga ti koji si u punoj snazi (...) Od hulitelja nije bolji tko prezire oca, i Gospod proklinje onoga tko vrijedja majku (Sir 3,12-13.16). 2219 Djetinje postovanje pogoduje skladu svega obiteljskog zivota; tice se odnosa medju bracom i sestrama. Postovanje prema roditeljima odrazuje se na svu obiteljsku sredinu. "Vijenac su starcima sinovi sinova" (Izr 17,6). "Sa svom poniznoscu i blagoscu, sa strpljivoscu" podnosite "jedni druge u ljubavi" (Ef 4,2).

2220 Krscani duguju posebnu zahvalnost onima od kojih su primili dar vjere, milost krstenja i zivot u Crkvi. To mogu biti roditelji, drugi clanovi obitelji, djedovi i bake, duhovni pastiri, vjeroucitelji, drugi ucitelji ili prijatelji. "Na pameti mi je neprijetvorna vjera koja je u tebi - ona vjera koja je najprije prebivala u tvojoj baki Loidi i tvojoj majci Euniki, a uvjeren sam, i u tebi" (2 Tim 1,5).

DUZNOSTI RODITELJA

2221 Plodnost bracne ljubavi ne svodi se samo na radjanje djece nego se mora prosiriti na njihov moralni odgoj i duhovno oblikovanje. Odgojno djelovanje roditelja "toliko je vazno da se tesko moze icim zamijeniti". Pravo i duznost odgoja roditeljima su prvotni i neotudjivi.

2222 Roditelji treba da svoju djecu smatraju djecom Bozjom te ih postuju kao ljudske osobe. Oni ih odgajaju u vrsenju Bozjeg zakona pokazujuci kako su i sami poslusni volji Oca nebeskoga.

2223 Roditelji su prvi odgovorni za odgoj svoje djece. Tu odgovornost svjedoce prije svega stvaranjem obitelji u kojoj su njeznost, oprastanje, postovanje, vjernost i nesebicno sluzenje pravilo zivota. Domace ognjiste osobito je prikladno mjesto za odgoj u krepostima. Taj odgoj zahtijeva priucavanje odricanju, ispravno rasudjivanje, vladanje sobom, sto su uvjeti svake prave slobode. Neka roditelji pouce djecu podlagati "ono sto je tvarno i nagonsko onome sto je unutarnje i duhovno". Na roditeljima je takodjer teska odgovornost pruzati djeci dobar primjer. Priznavajuci iskreno pred djecom svoje slabosti bit ce sposobniji voditi ih i ispravljati: Tko ljubi sina svog, cesto ga bije sibom (...) Tko valjano odgaja sina, imat ce od njega koristi (Sir 30,1-2).

A vi, ocevi, ne srdite djece svoje, nego ih odgajajte stegom i urazumljivanjem Gospodnjim (Ef 6,4). 2224 Obiteljsko ognjiste prirodna je sredina za uvodjenje covjeka u skupnu solidarnost i odgovornost. Nek roditelji uce djecu cuvati se popustanja i zastranjivanja koja ugrozavaju ljudska drustva.

2225 Miloscu sakramenta zenidbe roditelji su primili odgovornost i povlasticu navijestati vjeru svojoj djeci. Neka ih od najranije dobi uvode u otajstva vjere, kojih su svojoj djeci "prvi navjestitelji". Neka ih od najnjeznijeg uzrasta cine sudionicima crkvenoga zivota. Nacin obiteljskog zivljenja moze razvijati cuvstvena nagnuca koja za cio zivot postaju istinski preduvjeti i potpornji zive vjere.

2226 Roditelji treba da pocnu djecu odgajati za vjeru od njihove najnjeznije dobi. Taj se odgoj ostvaruje vec time sto se clanovi obitelji potpomazu u rastu vjere svjedocenjem krscanskog zivota zivljenoga u skladu s Evandjeljem. Obiteljska kateheza prethodi, prati i obogacuje druge oblike vjeronauka. Poslanje je roditelja uciti djecu moliti se i otkrivati u sebi zvanje djece Bozje. Zupa je euharistijska zajednica i srce bogo-sluznog zivota krscanskih obitelji; ona je povlasteno mjesto kateheze za djecu i za roditelje.

2227 Djeca opet pridonose roditeljskom rastu u svetosti. Svi zajedno i svaki napose, plemenito i neumorno, uzajamno daju oprostenje sto ga iziskuju uvrede, svadje, nepravde i nevjernosti. Na to ih upucuje uzajamna privrzenost. To zahtijeva ljubav Kristova.

2228 U doba djetinjstva roditeljsko se postovanje i ljubav osobito iskazuje u skrbi i paznji pri podizanju djece i zadovoljavanju njihovih materijalnih i duhovnih potreba. U tijeku rasta isto postovanje i odanost upucuju roditelje odgajati djecu da se pravilno sluze razumom i slobodom.

2229 Pravo je roditelja, kao najodgovornijih za odgoj, djeci izabrati skolu koja odgovara njihovu uvjerenju. To je jedno od osnovnih ljudskih prava. Roditelji su, koliko je god moguce, duzni birati skole koje im mogu najbolje pomoci u zadaci krscanskih odgojitelja. Javne su vlasti duzne roditeljima to pravo jamciti osiguravajuci uvjete da se njime mogu stvarno sluziti.

2230 Kad odrastu, pravo je i duznost djece izabrati zvanje i vlastiti zivotni stalez. Te nove odgovornosti preuzimat ce u povjerljivu odnosu s roditeljima, od kojih ce traziti i rado primati upozorenja i savjete. A roditelji ce paziti da djecu ne sile ni glede izbora zvanja ni glede izbora zenidbenog druga. Ta duznost obazrivosti ne prijeci im pomagati djeci mudrim savjetima, osobito kad namjeravaju osnovati obitelj.

2231 Ima ih koji ne sklapaju zenidbu kako bi skrbili za roditelje ili za svoju bracu i sestre, kako bi se iskljucivo posvetili odredjenom zvanju ili iz drugih valjanih razloga. Takvi mogu uvelike pridonositi dobru ljudske obitelji.