V. Vlasti u gradjanskom drustvu

2234 Cetvrta Bozja zapovijed propisuje takodjer postivati sve one koji su za nase dobro od Boga primili neku vlast u drustvu. Ona osvjetljuje kako duznosti vrsioca vlasti tako i onih kojima vlast sluzi.

DUZNOSTI GRADJANSKIH VLASTI

2235 Oni koji obnose vlast, treba da je vrse tako da sluze. "Tko hoce da medju vama bude najveci, neka vam bude posluzitelj" (Mt 20,26). Vrsenje vlasti u moralnom je pogledu odredjeno njezinim bozanskim porijeklom, njezinom razumnom naravi i posebnim objektom. Nitko ne smije zapovjediti ili uspostaviti nesto protivno dostojanstvu osobe i naravnom zakonu.

2236 Vrsenje vlasti ide za tim da ocituje pravedan poredak vrednota da se svima olaksa sluzenje slobodom i odgovornoscu. Neka pretpostavljeni mudro primjenjuju distributivnu pravednost vodeci racuna o svacijoj potrebi i svacijoj suradnji te u vidu sloge i mira. Neka paze da zakoni i propisi sto ih donose ne uvode ljude u napast, suprotstavljajuci osobne probitke probicima zajednice.

2237 Nosioci politicke vlasti duzni su postivati osnovna prava ljudske osobe. Nastojat ce pravednost ostvarivati covjecno postujuci svacije pravo, nadasve prava obitelji i razbastinjenih.

Politicka prava povezana s drzavljanstvom mogu i moraju biti osigurana prema zahtjevima opcega dobra. Ne smiju biti uskracena bez zakonita i razmjerno ozbiljna razloga. Vrsenju politickih prava cilj je zajednicko dobro naroda i ljudske zajednice.

DUZNOSTI GRADJANA

2238 Oni koji su podlozni vlasti neka u nadredjenima vide Bozje predstavnike od njega postavljene da budu sluzitelji njegovih darova: "Pokoravajte se svakoj ljudskoj ustanovi radi Gospodina (...) Kao slobodni ljudi - a ne kao oni kojima je sloboda pokrivalom zloce, vec kao Bozje sluge" (1 Pt 2,13.16). Cestita gradjanska suradnja ukljucuje pravo, kojiput i duznost, pravedno se oprijeti onome sto gradjanima izgleda stetno dostojanstvu osoba i opcem dobru.

2239 Gradjani su duzni podupirati gradjanske vlasti za dobro drustva u duhu istine, pravde, solidarnosti i slobode. Ljubav i sluzenje domovini proistjecu iz duzne zahvalnosti i reda u ljubavi. Podloznost zakonitim vlastima i sluzenje opcem dobru zahtijevaju od gradjana da vrse svoje sluzbe u zivotu politicke zajednice.

2240 Podloznost vlasti i suodgovornost za opce dobro sadrze moralni zahtjev placanja poreza, vrsenja prava glasa i obrane zemlje: Dajte svakomu sto mu pripada: komu porez - porez, komu carina - carina, komu postovanje - postovanje, komu cast - cast (Rim 13,7).

Krscani (...) prebivaju u vlastitoj domovini, ali kao hodocasnici, sudjeluju u javnom zivotu kao gradjani, a od svega su otcijepljeni kao stranci (...) Pokoravaju se vazecim zakonima, ali zivotom nadvisuju zakone (...) Tako im je uzviseno mjesto Bog naznacio te nije dopusteno s njega se ukloniti. Apostol nas potice uzdizati molitve i zahvalnice "za kraljeve i sve koji su na vlasti, da provodimo miran i spokojan zivot u svoj poboznosti i dostojanstvu" (1 Tim 2,2). 2241 Bogatiji narodi duzni su, u okviru svojih mogucnosti, prihvacati strance koji traze sigurnost i nuzna sredstva za zivot sto ih ne mogu naci u rodnoj zemlji. Javne vlasti neka paze da se postuje naravno pravo koje gosta stavlja pod zastitu onih koji ga primaju. Poradi opcega dobra za koje su odgovorne, politicke vlasti mogu pravo useljavanja podvrgavati razlicitim pravnim uvjetima, napose glede duznosti doseljenika prema zemlji koja ih prima. Doseljenik je duzan harnoscu postivati materijalnu i duhovnu bastinu zemlje koja ga je ugostila, obdrzavati njezine zakone, pridonositi njezinim potrebama. 2242 Gradjanin je u savjesti duzan ne slijediti propise gradjanskih vlasti kad su im nalozi suprotni zahtjevima cudoredja, osnovnim pravima osobe ili nauku Evandjelja. Uskrata poslusnosti gradjanskim vlastima, kad im zahtjevi protuslove ispravnoj savjesti, opravdana je razlikovanjem sluzenja Bogu i sluzenja politickoj zajednici. "Podajte dakle caru carevo, a Bogu Bozje" (Mt 22,21). "Treba se vecma pokoravati Bogu negoli ljudima" (Dj 5,29). Gdje javna vlast prelazi granice svoje nadleznosti i tlaci gradjane, oni neka ne uskracuju onoga sto od njih doista zahtijeva opce dobro; ali neka im je slobodno protiv zloporabe te vlasti braniti prava svoja i svojih sugradjana, u granicama koje zacrtava naravni i evandjeoski zakon. 2243 Opiranje nasilju javne vlasti nema prava sluziti se oruzjem osim kad se zajedno ostvare svi slijedeci uvjeti: 1. da je rijec o sigurnom, teskom i dugotrajnom gazenju osnovnih prava; 2. da su vec pokusana sva druga sredstva; 3. da se time ne izazivaju jos veci neredi; 4. da ima razlozne nade u uspjeh; 5. da je nemoguce razumno nazreti bolja rjesenja.

POLITICKA ZAJEDNICA I CRKVA

2244 Svaka se institucija nadahnjuje, barem ukljucno, stanovitim poimanjem covjeka i njegove sudbine, iz cega proizlaze vlastita mjerila rasudjivanja, vlastiti red vrednota, vlastito usmjerenje ponasanja. U vecini drustava ustanove se oslanjaju na stanovitu prednost covjeka pred stvarima. Samo je bozanski objavljena religija u Bogu, Stvoritelju i Otkupitelju jasno raspoznala covjekov izvor i odredjenje. Crkva poziva politicke vlasti da svoje sudove i odluke dovedu u odnos s tim nadahnucem istine o Bogu i o covjeku: Drustva koja za to nadahnuce ne znaju ili ga u ime svoje neovisnosti o Bogu odbacuju, prisiljena su sama u sebi traziti ili cak od stanovite ideologije posudjivati svoje suodnose i svoj cilj; a buduci da ne podnose da se prizna objektivno mjerilo dobra i zla, prisvajaju si nad covjekom i nad njegovom sudbinom totalitarnu vlast, javno proglasenu ili prikrito prihvacenu, kako to povijest dokazuje. 2245 Crkva koja se po svom poslanju i svojoj nadleznosti nikako ne poistovjecuje s politickom zajednicom, u isti mah je znak i jamstvo transcendentnog znacenja ljudske osobe. "Crkva (...) postuje i promice takodjer politicku slobodu i odgovornost gradjana".

2246 Crkvi je po njezinu poslanju vlastito "iznositi cudoredne sudove o onome sto se odnosi na politicki red, kad to zahtijevaju osnovna ljudska prava i spasenje dusa. Crkva to cini sluzeci se svim i samo onim sredstvima koja su u skladu s Evandjeljem i opcim dobrom, vec prema razlicitim vremenima i prilikama".