III. Obrana mira

MIR

2302 Pozivajuci se na zapovijed: "Ne ubij" (Mt 5,21), nas Gospodin zahtijeva mir srca i prokazuje necudorednost ubilacke srdzbe i mrznje.

Srdzba je zelja za osvetom. "Nije dopusteno zeljeti osvetu kao zlo onome koji biva kaznjen", ali je hvalevrijedno nametnuti stanovitu naknadu "da se poroci isprave i uscuva blago pravednosti". Ako srdzba prelazi u namjeru ubiti bliznjega ili ga okrutno raniti, srdzba se tesko protivi ljubavi te je smrtni grijeh. Gospodin kaze: "Svaki koji se srdi na brata svoga bit ce podvrgnut sudu" (Mt 5,22).

2303 Hotimicna mrznja protivi se ljubavi. Mrznja prema bliznjemu jest grijeh kad covjek bliznjemu naumice zeli zlo. Mrznja prema bliznjemu teski je grijeh kad mu se naumice zeli teska steta. "A ja vam kazem: ljubite svoje neprijatelje, molite za one koji vas progone da budete sinovi svoga Oca koji je na nebesima (...)" (Mt 5,44-45).

2304 Postivanje i razvoj ljudskog zivota zahtijevaju mir. Mir nije tek odsutnost rata i ne moze se svesti na osiguranje ravnoteze medju suprotstavljenim silama. Mir se na zemlji ne moze postici bez zastite osobnih dobara, bez slobodne komunikacije medju ljudima, bez postivanja dostojanstva osoba i naroda, bez postojano zivljena bratstva. Mir je "spokoj poretka". On je plod pravednosti i ucinak ljubavi.

2305 Zemaljski je mir slika i plod Kristova mira a Krist je "Knez mironosni", Knez onog mesijanskog mira (Iz 9,5). Krvlju svoga kriza on je ubio "u sebi neprijateljstvo" (Ef 2,16), pomirio je ljude s Bogom i Crkvu ucinio sakramentom jedinstva ljudskoga roda i njegova sjedinjenja s Bogom. "On je mir nas" (Ef 2,14). Njegov je proglas: "blago miro-tvorcima" (Mt 5,9).

2306 Oni koji se u obrani ljudskih prava odricu nasilja i prolijevanja krvi te pribjegavaju sredstvima obrane kojima raspolazu slabiji, svjedoce time evandjeosku ljubav, dokle god to nije na stetu prava i duznosti drugih ljudi i drustva. Oni koji tako postupaju zakonito potvrdjuju u kako teske fizicke i moralne pogibli uvodi pribjegavanje nasilju koje uzrokuje rusevine i smrt.

IZBJEGAVANJE RATA

2307 Peta zapovijed zabranjuje hotimicno unistavanje ljudskog zivota. Zbog zala i nepravdi sto ih rat izaziva Crkva uporno sve poziva moliti i djelovati da nas Bozja dobrota oslobodi starog robovanja ratu.

2308 Svi gradjani i svi nosioci vlasti duzni su se zauzimati za izbjegavanje rata.

"Dokle god bude postojala pogibelj rata i dokle god ne bude medjunarodne nadleznosti koja ce raspolagati prikladnim snagama, dotle se nece moci drzavama zanijekati pravo na zakonitu obranu nakon iscrpljenja svih mogucnosti mirnih pregovora".

2309 Treba pomno razmatrati stroge uvjete koji opravdavaju zakonitu obranu vojnom silom. Takva odluka je zbog svoje tezine podlozna strogo odredjenim uvjetima moralne zakonitosti. Istodobno treba:

Da je steta koju napadac cini narodu ili zajednici naroda trajna, teska i izvjesna.

Da su se sva ostala sredstva kojima bi se tome stalo na kraj pokazala neprimjenjiva ili bezuspjesna.

Da postoje ozbiljni uvjeti uspjeha.

Da pribjegavanje oruzju ne prouzroci zala i nereda vecih od zla kojem se zeli doskociti. U ocjenjivanju ovoga uvjeta veoma veliku tezinu ima moc suvremenih sredstava razaranja. Ovo su zapravo tradicionalni uvjeti nabrojeni u ucenju o tako zvanom "pravednom ratu". Procjena tih uvjeta moralne opravdanosti spada na razborit sud onih koji su odgovorni za opce dobro.

2310 U takvu slucaju javne vlasti imaju pravo i duznost gradjanima nametnuti obveze potrebne za nacionalnu obranu.

Oni koji se posvecuju sluzbi domovine u vojnickom zivotu sluzitelji su sigurnosti i slobode naroda. Ako svoje duznosti vrse ispravno, istinski pridonose zajednickom dobru nacije i odrzanju mira.

2311 Javne vlasti pobrinut ce se jednako i za one koji iz razloga savjesti odbijaju upotrebu oruzja. Takvi su ipak duzni na neki drugi nacin sluziti ljudskoj zajednici.

2312. Crkva i ljudski razum proglasuju trajnu valjanost cudorednog zakona za vrijeme oruzanih sukoba. "Samim time sto je rat nesrecom buknuo nije protivnim stranama sve dopusteno".

2313 Treba postivati i covjecno postupati s neborcima, s ranjenim vojnicima i zarobljenicima.

Djela ocigledno suprotna pravu narodâ i njegovim opcim nacelima kao i odredbe koje ih namecu, jesu zlocini. Slijepa poslusnost nije dostatna da opravda one koji se takvim nalozima podvrgavaju. Tako istrebljenje nekog naroda, nacije ili narodne manjine treba osuditi kao smrtni grijeh. Postoji moralna obveza oprijeti se naredbama koje naredjuju genocid.

2314 "Svaki ratni cin koji bez razlikovanja ide za unistenjem cijelih gradova ili prostranih krajeva zajedno s njihovim stanovnistvom, zlocin je protiv Boga i protiv samoga covjecanstva te mora biti odlucno i bez oklijevanja osudjen". Pogibelj je suvremenog rata sto onome koji posjeduje znanstveno, osobito nuklearno, biolosko i kemijsko oruzje, pruza priliku ciniti takve zlocine.

2315 Gomilanje oruzja mnogima izgleda paradoksalnim nacinom da se moguci protivnici odvrate od rata. Takvi u tome vide najuspjesnije sredstvo za osiguranje mira medju narodima. Takav nacin odvracanja od rata podlijeze strogim moralnim ogradama. Utrka u naoruzanju ne osigurava mir. Mjesto da ukloni uzroke rata, opasnost je da ih oteza. Ulaganje golemih bogatstava u proizvodnju uvijek novih oruzja prijeci pomaganju siromasnih naroda, zaustavlja razvoj naroda. Prekomjerno naoruzanje umnaza uzroke sukoba i povecava opasnost njihova sirenja.

2316 Proizvodnja i trgovina oruzjem ugrozavaju opce dobro naroda i medjunarodne zajednice. Javne vlasti imaju stoga pravo i duznost da to dovedu u red. Trazenje privatnih ili skupnih probitaka u kratkom roku ne moze opravdati pothvate koji pothranjuju nasilje i sukobe medju narodima i ugrozavaju medjunarodni pravni poredak.

2317 Nepravde, prekomjerne nejednakosti na gospodarstvenom i drustvenom podrucju, zavist, nepovjerenje i oholost sto bujaju medju ljudima i narodima, trajno ugrozavaju mir i uzrokuju ratove. Sve sto se cini za uklanjanje tih nereda pridonosi izgradnji mira i izbjegavanju rata: Ljudima kao gresnicima uvijek prijeti opasnost rata i prijetit ce sve do Kristova dolaska. No, ukoliko u ljubavi sjedinjeni uspijevaju nadvladati grijeh, nadvladavaju i nasilje, sve dok se ne ispuni rijec: "maceve ce prekovati u plugove, koplja u srpove. Nece vise narod dizat maca protiv naroda, nit se vise ucit ratovanju" (Iz 2,4).